KERENSKI, Aleksandar Fjodorovič

traži dalje ...

KERENSKI, Aleksandar Fjodorovič, ruski političar (Simbirsk, 22. IV. 1881 - New York, 11. VI. 1970). Kao odvjetnik branio je revolucionare od političkih progona. U četvrtoj Državnoj dumi (1912-17) predstavnik grupacije »Trudovika«. Nakon februarske revolucije ulazi u stranku socijalista. U Privremenoj vladi ministar pravosuđa te rata, a od 21. VII. do 6. XI. 1917. ministar predsjednik. Protivnik je boljševičkog radikalizma, zagovornik demokratskih reformi i parlamentarizma. Zbačen oktobarskom revolucijom, bježi te se boljševizmu pokušao suprotstaviti vojnom intervencijom izvana. Emigrirao u Englesku, Francusku, a od 1940. u SAD. Djela: Predigra boljševizma, 1919; Katastrofa, 1927; Raspinjanje slobode, 1934; Memoari, 1965.

Krleža ga spominje nekoliko puta u kontekstu previranja u Rusiji. Tako u listu Sloboda (Položaj na frontama, 22. XI. 1917) govori o »nejasnim pojavama« u Rusiji, jedna od kojih je i Kerenski. U eseju Pred prvom pjatiljetkom. Jedno predavanje održano koncem godine 1927 (Knjiga studija i putopisa, Zagreb 1939) upozorava na njegovu ulogu u krvavom gušenju radničkih demonstracija srpnja 1917. Uzgredno spominjanje Kerenskog u eseju O Kranjčevićevoj lirici (Hrvatska revija, 1931, 3) i Tezama za jednu diskusiju iz godine 1935 (Nova misao, 1953, 7) pokazuje da se Krležin stav prema Kerenskom, kao protivniku lenjinske partije, nije razlikovao od tadašnjeg stava Kominterne i KPJ.

I. Ok.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

KERENSKI, Aleksandar Fjodorovič. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.7.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/kerenski-aleksandar-fjodorovic>.