KLOBUČAR, Angjelko

traži dalje ...

KLOBUČAR, Angjelko, kompozitor, orguljaš i glazbeni pedagog (Zagreb, 11. VII. 1931). Uz studij na Historijsko-teorijskom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu (diplomirao 1955), studirao je i kompoziciju (M. Cipra) i orgulje (F. Lučić). Usavršavao se u orguljanju kod A. Nowakowskoga (Salzburg) i u komponiranju kod A. Joliveta (Pariz). Djelovao je kao srednjoškolski nastavnik, bio muzički suradnik Dubrava-filma; redovitije profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kao orguljaš koncertira u zemlji i inozemstvu.

U njegovu opusu uz orkestralna djela (Simfonija, 1966; Triptih za gudače i čembalo, 1985), koncertantna (Koncert za orgulje i orkestar; 1983; »Muzika« za orgulje i orkestar, 1987), komorna (sonate, trija, »Stavak« za rog i gudački kvartet, 1988; Arioso e Allegro za trombon i orgulje, 1990), klavirska djela i djela za orgulje (sonate, Partita, 1989), jesu i vokalno-instrumentalne skladbe većih razmjera (Aurea Bulla 1242, kantata za bariton, mješoviti zbor i komorni orkestar, 1992) te popijevke i zborovi. Među posljednjima su i Balade Petrice Kerempuha, skladba za mješoviti zbor u verziji uz dva klavira (iz 1960) i uz orkestar (1965), kojih je pet stavaka tekstovno utemeljeno na dijelovima balada Petrica i galženjaki, Kalendarska, Sanoborska, Gumbelijum roža fino diši i Lageraška.

A. To.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

KLOBUČAR, Angjelko. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.4.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/klobucar-angjelko>.