KOLUMBO, Kristofor

KOLUMBO, Kristofor (španj. Cristóbal Colón), talijanski moreplovac (?, 1451 - Valladolid, Španjolska, 20. V. 1506). Uvjeren kako će ploveći prema zapadu otkriti novi morski put do Indije, dobiva za svoj naum patronat španjolskoga dvora. S brodovima »Santa Maria«, »Nina« i »Pinta« stiže 1492. do Bahamskih otoka (San Salvador). Ne znajući da je otkrio novi kontinent, Kolumbo poduzima još tri putovanja (1493, 1498, 1502-04), otkrivši nove dijelove američkoga kontinenta.

Lik Kolumbov jedna je od stožernih tema Krležina mladalačkoga opusa i transpozicija stalnoga Krležina napora i potrebe da pobjegne od zadanoga, težnje »da život bude nešto više i intenzivnije«. Krleža doživljuje Kolumba snažno i sveobuhvatno, što više puta i precizno verbalizira: Kolumbo je mislilac i pjesnik uz kojega plove probisvjeti - sam je i zagledan u zvijezde. Vjeruje u nešto o čemu snivaju samo pjesnici. U vjeri u ostvarenje sna što potiče na pustolovinu, krije se i drama o neostvarljivosti snova, odn. razočaranje što donosi pokušaj ostvarenja (Davni dani. Zapisi 1914-1921, Zagreb 1956). Kolumbovski motiv »pjanstva od zvijezda, bijega od okova stvarnosti k snovima i nepoznatom, Krleža razmatra strašću spoznajnoga subjekta u dnevničkim zapisima 1917. i 1918, te ga umjetnički uobličuje u drami Christoval Colon (Hrvatska rapsodija, Zagreb 1918). Izuzetnost »Admirala Novoga svijeta« nije u njegovu vladanju zahtjevnim znanjima, već u fanatičnoj predanosti ideji u koju je vjerovao. To ga, drži Krleža, uz Krista i Kopernika čini jednom od »osovina historijskih«. Krleža tako zaokružuje svoje razumijevanje Kolumba kao povijesne osobe. Kao metafora vječitoga traganja za slobodom što privlači snagom apsoluta, Kolumbo je mnogoznačno prisutan u Krležinu djelu. Uz te dvije osnovne dimenzije, povijesne i literarne, unutar kojih je Kolumbo samostalna tema, javlja se i kao asocijacija u nizu Krležinih razmišljanja: o stanju čovjekove svijesti (Davni dani, 1917); o materijalizmu (In extremis, Književna republika, 1923, knj. I, br. 1); o irelevantnome kao mjerilu vrijednosti (Enuresis Kraygherio-Tsancariana, Pečat, 1939, 3); o padu Bosne i ravnodušnosti Evrope (Upućuju nas u Aziju, Književne novine, Beograd, 24. II. 1948) i dr.

J. S. R.