Krčma u luci

traži dalje ...

»KRČMA U LUCI«, pjesma prvi put objavljena u Hrvatskoj reviji, 1931, 9, pod zajedničkim nazivom Pjesme, a kao dio ciklusa Ranjavi motivi u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937), te u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastoji se od četiriju terceta i jednoga katrena s rimom aaa/bbb/ccc/ddd/eeff.

Počevši od oslikavanja tijela istetoviranih mornara sa čije se smežurane kože da iščitati čitava individualna geografija, preko opisa ambijenta uronjena u vonj ribe, vina, zagađena mirisom acetilena i piva, pa sve do dočaravanja pustih mornarskih uspomena, Krleža čitatelja uvodi u svijet promašenosti i uzaludnosti nagomilane u uspomenama polusvijeta. Reminiscencije i neostvareni snovi jedino su što nerealiziranu čovjeku ostaje potkraj života. Sugestivne slike smežuranih kormilarovih ruku (»kô kornjača na stolu kormilarska ruka«) približavaju atmosferu zaustavljena vremena. Krčma u luci jedna je od zadnjih postaja (ako ne i posljednja) na životnome putu »vječnih putnika«, a sama krčma ili pak stjecište uspomena uopće, označava uzaludnost i sivilo ljudskoga postojanja kao pukog trajanja.

Na. Pe.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

Krčma u luci. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.7.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/krcma-u-luci>.