KRŠNJAVI, Izidor

KRŠNJAVI, Izidor, povjesničar umjetnosti, slikar i političar (Našice, 22. IV. 1845 - Zagreb, 3. II. 1927). Studirao povijest umjetnosti u Beču (E. Eitelberger, R. Zimmermann), a slikarstvo u Beču i Münchenu. Od boravka u Italiji, gdje je slikao i kopirao renesansne majstore, surađuje sa Strossmayerom. Bio je prvi profesor povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu i prvi ravnatelj Strossmayerove galerije. Osnovao je Društvo umjetnosti (1878), Muzej za umjetnost i obrt (1880) i Obrtnu školu (1882). Uređujući dvorane (zlatnu, renesansnu, pompejansku) u palači Odjela za bogoštovlje i nastavu, kojemu je bio predstojnik 1891-96, angažirao je mnoge hrvatske umjetnike (Medovića, Čikoša, Bukovca, Frangeša i dr.). U tom je razdoblju inicirao izgradnju više od 90 školskih zgrada (Velika gimnazija u Sušaku, Zagrebu i dr.) i mnogo crkava. Obnavljajući kulturne spomenike primjenjivao je estetska načela historicizma (R. Eitelberger, G. Semper, E. Viollet Le Duc) XIX. st.

Krleža mu zamjerava oportunizam (Deset krvavih godina, Književna republika, 1925, knj. II, br. 8), a osobito devastaciju baroknih kulturnih spomenika (Slučaj arhitekta Iblera, Književna republika, 1924, knj. II, br. 4) koju sugestivno opisuje u eseju O smrti slikara Josipa Račića (Književnik, 1928, 8).

M. Pet.