Lageraška

»LAGERAŠKA«, balada prvi put objavljena u zbirci Balade Petrice Kerempuha (Ljubljana 1936). Ima 57 stihova, pretežito kraćih, koji su distribuirani u 12 strofa u rasponu od dvostiha do oktave. Po užem žanrovskom obilježju pripada, poput Harcuvanke i Verbuvanke tipu »vojničkih« pjesama. Ambijentalno vezana uz logorovanje feudalne vojske u hrvatskome Turopolju, balada zapravo oslikava cijelu Hrvatsku kao stalan vojnički logor. Prisutnost strane vojske na hrvatskome tlu ilustrirana je pohotnošću razularene vojničke gomile, posebice njezinih oficira, koji u svoje šatore odvode hrvatske djevojke i žene. Sve se to odvija u sjeni zveketa oružja, palucanja sablji i vojničkih odora, ali i u sjeni krvave inscenacije vremena čiju surovost drastično simboliziraju tri krvava tijela obješenih kmetova. Razvijajući osnovnu temu, pjesnik se dotiče i sudbine hrvatskih vojnika koji ginu širom europskih bojišta i pod europskim gradovima (Esztergom /Ostrogon/, Budimpešta, Milano, Malplaquet u Francuskoj), boreći se za tuđina. Metaforom o »horvackoj trompeti« koja joče diljem Europe, pjesnik apostrofira tragičan povijesni usud cijele Hrvatske i njezinih ljudi, koji u znaku mača obilježena sa pet ekspresivnih atributa (zeleni, žvepleni, ognjeni, od karvi čerleni i od karvi rdeči) idu ususret smrti. Mač je, naime, simbol neizbježna kobnog završetka, jer je i signiran smrću, a sugestivna snaga riječi smert potencirana je njezinim trostrukim ponavljanjem na kraju balade koja je kao »vojnička« pjesma oslikala kobnu povijesnu zbilju. Vremenski luk te zbilje je višestoljetni - od turskih provala i najezdi na hrvatsko tlo do europskih ratova u XVIII. st., koji su vođeni u svjetlu oružja svih vrsta i vojničkih postrojbi, a jedno i drugo se niže u baladi, ali i u znaku hrvatske krvi i smrti o kojima stvarno i simbolično svjedoči krvlju natopljena Drava. Pjesnikova metafora (»Smert v Dravu namače / kervave naše gače«) nosi u svom pučko-sarkastičnom izričaju i prepoznatljivu tragičnu intonaciju. Kao i mnoge druge Krležine balade, i Lageraška je protkana paralelizmom i prožimanjem tih dvaju diskursa na kojima se temelji pjesnikova baladeskna evokacija svijeta i povijesne zbilje odražene u svjetlu ratničko-vojničke teme. U njezinoj ritmičkoj ekspresivnosti dolazi do punog izražaja i raznolika duljina i akustika Krležinih kajkavskih stihova koji su vezani nizovima uzastopnih, ali i leoninskih rima.