LEŠIĆ, Zdenko

LEŠIĆ, Zdenko, teoretičar književnosti (Ugljan, 2. I. 1934). Diplomirao jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je i doktorirao tezom o književnom djelu I. G. Kovačića. Redoviti je profesor teorije književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Zanima se problemima jezika u književnosti, općom teorijom književnosti, teorijom književne povijesti i teorijom dramske književnosti.

Lešićeva analiza Krležine lirike obuhvaća njezina načela, tematiku, strukturu i stilske postupke. Razmatrajući obilježja Krležina odnosa prema svijetu, Lešić ističe ekstrovertnost njegove pjesničke imaginacije koja se očituje u dramskom obliku promišljanja stvarnosti. Stoga pjesnik odabirom teme i načinom strukturiranja teksta sagledava svijet poput predstave na pozornici. Njegov pjesnički postupak, od Simfonija do Balada Petrice Kerempuha, podrazumijeva ambivalentan stav prema tradiciji - istodobno destruktivan i konstruktivan. S jedne strane K. nastoji odbaciti zatečene forme i progovoriti neposrednim osobnim izrazom, a s druge teži estetizaciji svijeta pjesme i uspostavljanju sklada njezine strukture. Tako postavljene odrednice Krležina pjesništva Lešić potkrepljuje analizom Simfonija, lirike iz 1918. i 1919. te zbirke Pjesme u tmini. U Simfonijama nalazi postupak dramskoga polifonijskog uprizorenja svijeta, ali u nekim pjesmama (Ulica u jesenje jutro, Sodomski bakanal) iz mnoštva dramatiziranih glasova snažno odjekuje pjesnikov glas totalne negacije i sumnje u baštinjene vrijednosti. Krležinu ratnu i poratnu liriku odlikuje socijalna i nacionalna dimenzija. Njezin subjekt izlazi iz kontemplativne osamljenosti i utapa se u kolektivno iskustvo, buni se protiv Boga kao simbola stare slike svijeta, a njegov disperzivni govor slijedi disperziju svijeta. Zaokret nastupa u zbirci Pjesme u tmini, gdje dotadašnju disperzivnu politematsku strukturu zamjenjuje monotematska i zatvorena. Monotematičnost pjesme utječe na njezin sklad, smisao, zaokruženost i poentu.

BIBL. Z. L.: Poezija Miroslava Krleže, Izraz, 1985, 12.

De. D.