LONČAR, Mate

LONČAR, Mate, književni povjesničar (Vinjani, 30. VII. 1938). Diplomirao (1963) na Filozofskom fakultetu u Beogradu; magistrirao 1965. radom Priroda i smisao antiteze i rani oblici antitetičkog paralelizma likova u Krležinom djelu; doktorirao 1984. u Zagrebu tezom Pojava, značajke i odjeci časopisa Danas u književnosti između dva rata. Radio na Institutu za teoriju književnosti u Beogradu (1966—71), potom na Filološkom fakultetu na Katedri za hrvatsku književnost. Objavio mnogobrojne studije i osvrte iz književnosti. Priredio je (1970) pretisak izdanja Krležina časopisa Danas (I—II). Za tisak je priredio (izabrao građu, napisao predgovore te komentare) izdanja djela više pisaca (M. Ristić, Torpituda, 1972; J. Kozarac, Izabrana djela, 1976; A. G. Matoš, Izabrana djela, 1976; A. Kovačić, U registraturi, 1976). Uredio je više izdanja Krležinih djela (M. Krleža, 99 varijacija, 1972; Eseji. Kritike. Polemike. Putopisi, 1977; Izabrana djela Miroslava Krleže, I-X, 1977). Okosnicu cjelokupna Lončarova književno-znanstvenog rada čine tekstovi o Krleži, što brojem, iskazanom analitičkom metodologijom i ostvarenim rezultatima svrstavaju njihova autora među istaknute krležologe. Već prvim tiskanim radom trajno je odredio predmet svoga znanstvenoistraživačkog zanimanja (Banket u Blitvi Miroslava Krleže, Književnost i jezik, 1962, 4). Usmjerava potom svoje istraživanje na Krležine legende (Saloma Miroslava Krleže, Miroslav Krleža, zbornik, Beograd 1967), držeći da se u njima nalazi početak kontinuiteta Krležina kasnijega dramskog stvaranja. Istražio je povijest nastanka Krležine Salome, od dnevničkih zabilješki, odbijanja (1914) J. Bacha da je postavi na scenu, do objavljivanja konačne verzije (Forum, 1963, 10) tretirajući pri tome Salomu kao jednu od najranijih Krležinih legendi, a ne kao djelo što je svoj konačni oblik dobilo tek 60-ih godina. Skrupuloznom analizom zaključio je kako K., slobodnim stvaralačkim odnosom prema biblijskim motivima i simbolima, postiže da se oni doimlju kao antihistorijski i antimitski. To je dramska legenda ironične koncepcije (Saloma, lik kritičko-ironijskog ponašanja) i kritičkoga usmjerenja (Johanaan, simbol parodije proroka). Poredbenom metodom ustanovljuje Krležin otklon od istoimena Wildeova djela te smatra kako usporedbe među njima treba tražiti u razlikama a ne u sličnostima. Već u toj studiji ističe Krležino »sugestivno izricanje analogije vremena i prostora« i stoga trajanje međusobno udaljenih značajeva i razdoblja (Kolumbo-Lenjin, Hrvatska-Judeja i dr.). Analitičkim, deskriptivnim te komparativnim uvidima ustanovljuje u Krležinu djelu opreke što se ne potiru, te je stoga antiteza temeljna zakonitost toga djela: »U razvijanju osnovnog antitetičkog stava, polarizirani prostori traju naporedo; stalno se dijalektički uvjetuju u sukobu i negaciji, zbog čega u Krležinim djelima egzistira kontinuitet« (Antiteze i analogije u Krležinim legendama, Ekspresionizam i hrvatska književnost, Kritika, 1969, 3). Tim je radovima Lončar svoju znanstvenu metodologiju iskazao uz zamjetnu erudiciju i odmjerenost prosudbi te postavio temelje svoje teze: Krležu, više no kojega drugoga pisca, treba promatrati u cjelini njegova djela, od analize treba doseći sintezu, tj. cjelovitost njegove poetike. Razmatranju praktične strane toga problema, sukobu parcijalnog ili integralnog pristupa Krleži u nastavi, pridonio je sudjelovanjem na Odjekovu okruglom stolu Krleža u školi (Sarajevo, 26. i 27. IV. 1973), tekst kojega je objavio u Zborniku o Miroslavu Krleži, 1973 (Dio cjeline, cjelina dijelova). Težeći cjelini uvida u Krležino djelo, Lončar proširuje istraživanje na dva istaknuta područja Krležine aktivnosti: njegove književne časopise i enciklopedijsku djelatnost. Krležinim je časopisima posvetio više radova u kojima ih tretira ili pojedinačno (Svijest i savjest doba. Krležini časopisi Danas i Pečat, Borba, 7. VII. 1973; Časopisi Plamen i Književna republika, Politika, 7. VII. 1973) ili sumarno (Krležini književni časopisi, Književna istorija, 1973-74, 24, 25, 26). Sve te radove ujedinjuje teza: časopisi su neraskidivi dio Krležina ukupna djela te se bez njih ne može promatrati rast Krležina stvaranja niti ustanoviti razvojni luk njegova umjetničkog, političkog i humanističkog angažmana. Stoga ih ravnopravno treba uvrstiti među njegova djela, jer je on bio ne samo njihov pokretač i glavni urednik nego i najznačajniji suradnik (Dio cjeline, cjelina dijelova). Pomnom bibliografskom te interpretativnom analizom sadržaja svakoga od njih (Plamen, Književna republika, Danas, Pečat), Lončar utemeljuje svoju tezu ustanovivši logičan kontinuitet temeljnih postavki njihova razvoja (estetičke projekcije, odnos prema povijesnom trenutku, kritički stav prema koordinatama društvene zbilje). Posebnu je pozornost posvetio časopisu Danas (Dodatak pretisku časopisa Danas, 1972, knj. II), kao važnoj sponi u tom kontinuitetu. Časopis je nastao u nepovoljnome povijesnom trenutku, izložen zgusnutim napadima desnice i naznakama predstojećega sukoba na ljevici. Uz ocjene estetskih, ideoloških i političkih dosega toga časopisa, ističe njegov Indeks, registar i tumač imena, knjiga, događaja, pojava i pojmova. Smatra ga jedinstvenim znanstveno-polemičkim priručnikom, po karakteru pravim enciklopedijskim sveskom i drži ga pretečom Krležina leksikografskog rada. Otkriva tako Krležinu predilekciju za rad na enciklopediji, gdje će se njegova enciklopedičnost kasnije prirodno izraziti. Tu postavku šire eksplicira u predgovoru Encyklopaedia Krležiana ili književni nemir erudicije, u knj. 99 varijacija (1972) koju smatra »sukusom Krležina leksikografskog rada, dokazom enciklopedijske širine i misaone koncepcije te prinosom stvaralaštvu općem i vlastitom«. Težeći uvidu u integralnoga Krležu, Lončar je objavio Hronologiju života i rada Miroslava Krleže (Izabrana djela M. Krleže, Beograd 1977) što je, u doba objavljivanja, bila najpotpunije istražena Krležina biografija.

LIT.: B. Donat, Mate Lončar »Saloma« M. Krleže, Telegram, 1. III. 1968; M. Mitrović, Ekspresionizam i hrvatska književnost (M. Lončar: Antiteze i analogije u Krležinim legendama), Književna istorija, 1970, 8; S. Lasić, Mladi Krleža i njegovi kritičari (1914-1924), Zagreb 1987.

J. S. R.