LOOS, Adolf

LOOS, Adolf, austrijski arhitekt (Brno, 10. XII. 1870 - Beč, 22. VIII. 1933), jedan od najznačajnijih pionira moderne arhitekture uopće. Svojim koncepcijama reagirao protiv secesije (esej Ornament und Verbrechen, 1908), imajući nakon trogodišnjeg boravka u Americi uvid u tamošnji tehnološki razvoj. Prethodnik funkcionalizma i tzv. internacionalnog stila kojim je bitno obilježeno XX. st.

Krležin odnos prema Loosovoj pionirskoj arhitekturi ima više slojeva. Prvo, zajednički im je otpor prema bečkoj secesiji, u ime novijih kulturnih modela; Loosova teza »ornament je zločin«, u cijelosti se poklapa s Krležinom odbojnošću prema »fjoriturama« kasnog francjozefinizma. Stoga je logično »propovijedati trokrilni prozor, uskrisiti antičke ravne krovove, očistiti lice gradnje od suvišnog nakita, vaza, ornamenata, girlanda i lovorovih vijenaca od sadre«. Drugo, Loosov radikalni arhitektonski funkcionalizam komplementaran je Krležinom socijalnom utopizmu. Protivnik avangarde u slikarstvu i glazbi, K. u pitanjima modernoga graditeljstva pristaje uz avangardu: uz Loosa i Le Corbusiera. Loosove koncepcije su »otvorile nove arhitektonske perspektive, koje nas vode do zgrada svijetlih, sunčanih, vedrih, zračnih i punih optimizma«. To je gotovo isti tekst što će ga doktor Kyriales izgovoriti zbunjenom Filipu Latinoviczu, uvjeravajući ga kako novoj civilizaciji neće trebati njegove slike. Treće, Loosovu hrabrost da prvu dosljedno modernu zgradu europske arhitekture postavi pred samim ulazom u bečki dvor, K. drži buntovničkim činom protiv mrske mu socijalne strukture stare Austrije. K. je visoko ocijenio i Loosovo nastojanje da za volju budućnosti redizajnira upotrebne predmete cijele jedne stvarnosti. Pišući nekrolog U spomen Adolfa Loosa (Danas, 1934, knj. I, br. 1), K. gotovo eksplicitno izlaže spomenute podudarnosti.

Ni. Pk.