LUDWIG, Emil

LUDWIG, Emil, njemački književnik i publicist (Breslau, 25. I. 1881 - Ascona, 18. IX. 1948). Njegove popularno pisane, romansirane biografije velikih ljudi - Goethe Napoleon Bismarck Lincoln i dr. imale su između dvaju ratova velik uspjeh kod europskog čitateljstva. Posebnu pozornost privukle su i njegove knjige intervjua s državnicima tog razdoblja (Razgovori s Mussolinijem; Razgovori s Masarykom). Stil mu je konvencionalan, efekte ostvaruje tehnikom kolaža i montaže. Svojedobno pobornik ulaska imperijalne Njemačke u I. svj. rat, morao je kao Židov emigrirati pred nacizmom i Hitlerom.

Ludwigova biografska knjiga Wilhelm II (1926) nije izmakla Krleži kao svjedoku raspada dvaju velikih europskih carstava. Prikaz Ludwigove knjige K. će pretvoriti u esej-portret cezaromanije jednoga vojno i politički nesposobnog vladara, kojega su potezi bili sudbonosni za europski jugoistok (Knjiga o caru Vilimu, Hrvatska revija, 1929, 1). Tom prilikom K. ocjenjuje da ni politički uvid a ni književno pero E. Ludwiga ne dosežu smisao takvih povijesnih pojava. I poslije će K. dotaknuti Ludwiga kao književnika, primjerice u Amsterdamskim varijacijama (Danas, 1934, knj. I, br. 2): »Kič, ta smiješna zamjenica stvarnosti, taj trgovački aranžman života (. . .) piše knjige kao Füllöp-Miller ili Emil Ludwig.« Iste godine, u tekstu Miloš Crnjanski o ratu (Danas, 1934, knj. II, br. 4), K. će stanovite poglede Crnjanskog usporediti s onima E. Ludwiga i reći: »Sva su ta gospoda veličala rat i ratove otprilike istim frazama.« Najžešće se pak okomio na Ludwiga u Tumaču imena i pojmova što ga je napisao za knjigu eseja Evropa danas (Zagreb 1935), prokazujući popularnog biografa kao svojevremenoga ratnog huškača i pristašu protuslavenske koncepcije Wilhelma II.

Ni. Pk.