M. Crnjanski o ratu

»M. CRNJANSKI O RATU«, polemički tekst objavljen u časopisu Danas, 1934, knj. II, br. 4, te u knjizi Evropa danas (Zagreb 1935). U tom napisu Krleža kritički komentira militarističke i nacionalističke stavove iznesene u članku M. Crnjanskoga Oklevetani rat (Vreme, 18. III. 1934). To je jedna od rijetkih Krležinih polemika u kojoj je on priznao oponentu talent. Eruditskim osvrtom na povijest militarističkih ideja i njihovu elaboraciju u umjetnosti K. pokazuje kako Crnjanski nije osamljen u povijesti evropske misli i umjetnosti; postoji niz mislilaca koji su fenomen rata tumačili kao izraz destruktivnosti i zla svojstvenih ljudskoj vrsti, ali postoje i oni koji su u ratovima vidjeli izraz povijesnog dinamizma, po takvima ratovi su označivali velike epohe u povijesti naroda, u njima se očitovala kreativna energija nacije, dolazili su do izraza principi etičnosti i nacionalne solidarnosti. Premda je K. osobno sklon pacifističkom svjetonazoru, on se neće u ovom tekstu usmjeriti na dokazivanje neodrživosti i pervertirane etičnosti militarističkih ideja, već će dokazivati kako je zreli Crnjanski-militarist izdao mladoga Crnjanskog koji je bio protivnik rata i rušitelj nacionalnih mitova. Tvrdnju o obratu Crnjanskoga K. argumentira citatima iz Dnevnika o Čarnojeviću i zbirke Lirika Itake. Svoja mladenačka djela danas bi Crnjanski prokazao kao »klevetnička i defaitistička«, tvrdi K. Ta promjena nazora negativno se odražava na estetsku vrijednost Crnjanskijevih radova: »Dok se je kretao po crti svojih slobodnih inspiracija, on je govorio često vrlo mutno, ali sugestivno. Govorio je nadareno i neposredno, davao je signale, osjećalo se da u njegovim riječima plove slike kao lade na sretnome vjetru i da imaju talenta u jedrima. Danas to su 'ideologije' kojima se autor 'Lirike Itake' nezgrapno igra, kao sa papirnatim zmajevima.« Tekst K. završava ironičnim poentiranjem: »I tako lirik 'Itake' svršava svoju liriku kao lirik 'atake'« što ne dolikuje »g. Crnjanskom, liriku bizarnom i ženskastom u najosetnijim trenutcima svoga stvaranja«. Tom efektnom poentom K. je želio upozoriti kako su temeljne vrednote Crnjanskijeve literature -polisemičnost, liričnost, senzualnost i senzibilnost -oprečne militarnoj surovosti i disciplini koju on zagovara kao vrhovni princip društvene organizacije u svojim publicističko-ideološkim tekstovima; takav Crnjanski-ideolog izdaje Crnjanskog-književnika, drži Krleža.

Unatoč pohvalama koje je K. uputio njegovu literarnom talentu, Crnjanski je bio duboko uvrijeđen te je u polemičkom odgovoru Miroslav Krleža kao pacifist (Vreme, 22. V. 1934) žestoko napao Krležu dokazujući kako vlastite stavove nije mijenjao, za razliku od samoga Krleže.

LIT.:V. Visković, Može li on misliti o ratu?, Vijenac, 25. XII. 1993.