MARKOVIĆ, Sima

MARKOVIĆ, Sima, političar i znanstvenik (Kragujevac, 8. XI. 1888 - SSSR, 1939?). Za vrijeme studija u Beogradu, gdje je stekao doktorat matematičkih znanosti, pristupa Srpskoj socijaldemokratskoj partiji. Na osnivačkom kongresu KPJ (1919) izabran je u njezino vodstvo, a kao lider jedne od frakcija svojim je stajalištima izazvao razdore što su stranku, nakon zabrane dvadesetih godina, ozbiljno potresale. Na posljetku politički marginaliziran odlazi u Moskvu gdje radi kao Akademijin znanstveni suradnik. Nestao u staljinističkim čistkama.

Potpuno negativnu ocjenu Markovićevih »teza« dao je Krleža u Tezama za jednu diskusiju iz godine 1935 (Nova misao, 1953, 7), uzimajući njegovu studiju o nacionalnom pitanju (Nacionalno pitanje u svetlosti marksizma, 1923) dokazom »opasne plovidbe« bez konkretnih uporišta: Marković u njoj nije subjekt koji razmišlja nego predmet, »njega događaji nose, on ne predviđa ništa«. Razloge Krležina duboka osobnog otklona od Markovića, što dolaze do izražaja u razgovorima s E. Čengićem i I. Očakom, treba tražiti i u njihovu susretu ranih dvadesetih godina. Tada ga je Marković optužio da zastupa prohrvatske, nacionalističke stavove. Žalac te invektive proteže se do Zapisa sa Tržiča (Sarajevo 1988) kao predtekst »sukoba i razlaza« dviju koncepcija što su se, iako svojedobno pod istim ideološkim pokrovom, zapravo isključivale.

LIT.: I. Očak, Krleža-Partija, Zagreb 1982; E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, III-IV, Zagreb 1985.

Vl. Bo.