Maršal Kuroki pokazuje međunarodnim atašeima kod svoga generalnog štaba bojište na Liaoyangu, u noći između drugog i trećeg septembra devet stotina i četvrte na punoj mjesečini

»MARŠAL KUROKI POKAZUJE MEĐUNARODNIM ATAŠEIMA KOD SVOGA GENERALNOG ŠTABA BOJIŠTE NA LIAOYANGU, U NOĆI IZMEĐU DRUGOG I TREĆEG SEPTEMBRA DEVET STOTINA I ČETVRTE NA PUNOJ MJESEČINI«, pjesma prvi put objavljena u Srpskom književnom glasniku, 1931, knj. XXXIV, br. 3, pod zajedničkim naslovom Pet pjesama, a zatim kao dio ciklusa Ranjavi motivi u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937), te u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Pjesma se sastoji od osam dvostiha s parnom rimom.

Motivi pokolja postupno se kroz dvostihe premještaju u ljudsku psihu. Onomatopejom pucanja ljudskih kostiju i naturalističkim opisom pasa koji proždiru leševe nakon bitke, Krleža postiže sugestivnu sliku bojišta u trenutku kad je sve svršeno. Pobjednik i krojač povijesti, maršal Kuroki po protokolu priređuje primanje za uzvanike, dok se u njihovu vidokrugu životinje hrane ljudskim kostima. Slikom pada i uzdignuća u gotovo istom trenu, autor dočarava surovost povijesti i nemoć humaniteta. Čovjek je u takvim trenucima istodobno pregažena masa i pobjednik u kojemu se sažimlje povijest.