MATIĆ, Dušan

MATIĆ, Dušan, pjesnik, esejist i romanopisac (Ćuprija, 13. IX. 1898 - Beograd, 12. IX. 1980). Prije II. svj. rata pripadao skupini srpskih nadrealista. U poraću je jedan od najutjecajnijih srpskih pjesnika, književnih i javnih djelatnika. Zbirka pjesama Bagdala (1954) smatra se iznimno važnim događajem u novijoj srpskoj poeziji. Kao esejista potiču ga europske i srpske književne pojave (Proplanak i um, 1969), a u romanima (Gluvo doba, 1940) zanimaju ga nacionalnopovijesne i psihološke teme.

Krležom se Matić nije bavio sustavnije, ali se na njega često pozivao, svjestan njegove književne i društvene uloge. Primjerice u članku Kad god se povede teoretska diskusija o književnosti (Književne novine, 12. VIII. 1954), napada anonimnog recenzenta tada nanovo objavljenih romana Banket u Blitvi i Na rubu pameti zbog nerazumijevanja Krležine veličine. Panegirik Krležinu djelu objavio je u časopisu Književnost, 1963, 5, pod naslovom Krležin dramski genije. Na primjeru dramskog stvaralaštva Matić ilustrira »vehementnu ličnost, ogromno književno delo, nezamenjivi kulturni podvig«. Za Matića je K. »negator svega sitnog, zaostalog, površnog i izlišnog, a istovremeno potvrđivač najvećih nacionalnih, društvenih i svetskih vrednosti«. Po zapisima E. Čengića (S Krležom iz dana u dan, IV, Zagreb 1985) K. je Matića cijenio kao izvanredna esejista i kulturna čovjeka, ali je držao da »kao pjesnik nije bio nadaren«.

Ni. Pk.