Mereškovski o Napoleonu

»MEREŠKOVSKI O NAPOLEONU«, članak prvi put objavljen pod naslovom Jedna slaba knjiga u Hrvatskoj reviji, 1929, 9, a zatim uvršten u zbirku studija i osvrta Eppur si muove (Zagreb 1938) s naslovom Mereškovski o Napoleonu. U prikazu knjige D. S. Mereškovskog Napoleon (Beograd 1929) Krleža analizira što je navelo tog pripadnika ruske desnice, kršćanskog mislioca i pisca, emigranta u Francuskoj, da objavi nekritičku i promašenu apologiju Napoleona. Drži da je shvaćanje Napoleona kao »božanske inkarnacije« i patetično monografsko profiliranje »masom citata, stihova, alegorija i anegdota«, potpuno bez smisla. Stoga Mereškovskom suprotstavlja vlastitu skicu za Napoleonov portret u kojoj se mogu prepoznati vještine i talenti »drska državnika, nadarena stratega«, ali u kojoj je, s jasnim osjećajem za društveni kontakt, uočena i Bonaparteova »strastvenomračna parvenijska pojava« sa svim nedostacima »lelujave ljudske sjenke«. O Napoleonu se, uostalom, nakon Tolstoja i niza stručnih rasprava, drži K., »mnogo novog izmisliti ne da«, pogotovo ako autor »nikad u životu nije čuo topa«, naglašavajući time razliku u kvalificiranosti sebe i Mereškovskog. Stilske kvalitete eseja i temeljito poznavanje građe, svjedoče o Krležinoj eruditskoj kreativnosti.