NEWTON, Isaac

NEWTON, Isaac, engleski fizičar, matematičar, astronom i filozof (Woolsthorpe, 25. XII. 1642 - Kensington, 20. III. 1727). Jedan od najvećih znanstvenika, otkrio zakone gravitacije, inercije i gibanja planeta; u matematici otkrio put do diferencijalnoga i integralnog računa, u optici disperziju svjetlosti. Glavno djelo: Matematička načela filozofije prirode (1687).

Krleža ga spominje zajedno s Keplerom, Galilejem i Kopernikom, zainteresiran više za filozofska pitanja što ih postavljaju njihova otkrića nego za njihovo praktično značenje. Zaokuplja ga, zapravo, odnos između znanosti i religije, teizma i ateizma. Premda mu Newton u fizici znači ono što mu Darwin simbolizira u antropologiji, u Newtonovu slučaju morao je posegnuti za svojom omiljenom temom o retardiranoj svijesti: »Koliko god se krug njegovih misli kreće na rubu ateističke apostaze, u sebi intimno on je stopercentan poklonik srednjovjekovlja« (O Paracelzu, u knj. Eseji II, Zagreb 1962). K. očito aludira na poznatu činjenicu da Newton između svoje osobne religioznosti i svojih znanstvenih otkrića nije vidio proturječnosti.

Lj. Do.