O, užasno riče u meni

»O, UŽASNO RIČE U MENI«, pjesma umetnuta u dramu Michelangelo Buonarroti(Plamen, 1919, 2); kao samostalan tekst prvi je put objavljena u knjizi Poezija (Zagreb 1969), kao dio cjeline pod nazivom Pjesme iz davnih dana 1914-1942. U drami pjesmu izgovara lik Michelangela u sceni zanosno-pijanoga plesa u ambijentu krčme. U pjesmi O, užasno riče u meni, koja je većim dijelom pisana svojevrsnim rimovanim heksametrima razdijeljenima u nejednake strofe, Krležin Michelangelo izgovara svoj životni i estetički kredo. Koncepcija života što je pjesma pripisuje liku Michelangela znatno se razlikuje od svjetonazornih iskaza povijesnoga Michelangela, doimljući se posve »dionizijski« ili čak ekspresionistički (»O, užasno riče u meni svesilni nagon života«). Svojim smislom i oblikom pjesma se posve uklapa u liriku Krležinih mladenačkih zbirki.