Otac Augusta Strindberga
traži dalje ...»OTAC AUGUSTA STRINDBERGA«, kazališna kritika prvi put objavljena u Književnoj republici, 1924, knj. II, br. 2, pod naslovom Otac od Augusta Strindberga, a potom u knjigama Eppur si muove (Zagreb 1938) i O Erazmu Rotterdamskom (Sarajevo 1979). Podnaslov teksta (Refleksija o kazalištu, o publici, o glumcima i o kritici prigodom reprize te novouvježbane žalosne igre, dne 10. IX. 1924) odaje da nije riječ o standardnoj kazališnoj kritici. Veći dio teksta čine Krležina prisjećanja na vlastita iskustva sa zagrebačkim kazalištem, glumcima i kazališnom publikom, zatim njegove refleksije o kazališnoj umjetnosti i izvedbenim stilovima te navođenje činjenica iz Strindbergove biografije. Od tih se motiva ističu: nervozno kritičan ekskurz o našoj publici (»Ako se publika kesi, kada se na sceni plače, ili obratno, tu dolazi onda pitanje njenog kazališnog odgoja«), sjećanje na jedan nastup Nine Vavre (»Ja se danas više ne sjećam ničega; ni drame, ni zapletaja, ni autora, tek mi glas gospođe Vavre govori iz tmine jednog vremena...«) i razmatranje o naravi Strindbergove duševne bolesti. Tek na završetku članka K. se vraća izvedbi Strindbergova Oca »dne 10. IX. 1924.«, koju smatra problematičnom u pogledu scenskoga dekora, ali u cjelini uspjelom (»Gospodin Stroci i kao liječnik i kao režiser stvorio je iz ’Oca’ predstavu, koja se može unatoč suvišne simbolike dekora gledati mimo dva puta«).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.
Otac Augusta Strindberga. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 9.5.2025. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/otac-augusta-strindberga>.