PARACELSUS

PARACELSUS (pravo ime Theophrastus Bombastus von Hohenheim), njemački liječnik i filozof (Einsiedeln, 10. XI. 1493 - Salzburg, 24. IX. 1541). Kao liječnik i teoretičar medicine pod jakim je utjecajem teocentričnoga svjetonazora, iracionalističkih i hermetičkih učenja (astrologija, kabalizam, alkemija) i pučkoga praznovjerja. Čitava je života vodio polemike s medicinskom znanošću svoga vremena i negatorski se odnosio prema antičkim i arapskim medicinskim doktrinama. Njegove medicinske koncepcije i terapeutska praksa reprezentativne su za duhovnu situaciju Srednje Europe na pragu ranoga novog vijeka, koju još uvijek karakterizira priklon određenim elementima srednjovjekovnoga pogleda na svijet.

Krleža se Paracelsusu i njegovim spisima posvetio za II. svj. rata, u atmosferi svoje endehaške unutrašnje emigracije, a u sklopu opsežna bavljenja temama iz povijesti antičke i ranonovovjekovne medicine. Iz susreta s Paracelsusom i njegovim spisima nastao je esej O Paracelzu, kao dio Krležina ratnog dnevnika za 1942 (prvi je put objavljen u Republici, 1955, 11-12).

Paracelsusu se K. posvetio iz razloga prilično različitih od onih koji su svraćali njegovu pozornost na literaturu o antičkoj medicini. K. je vjerovao da se u antičkoj medicini naslućuju začeci filozofskoga materijalizma i znanstvenoga utemeljenja medicinske dijagnostike i terapeutike. Paracelsusova pak ideja ljudskoga tijela, čovjeka i bolesti -oslonjena na nacionalistička i hermetička učenja -prema analognim antičkim koncepcijama jasan je nazadak. Razlozi zbog kojih se Paracelsus Krleži ipak učinio zanimljivom povijesnom figurom trojaki su. Prvo, K. nastoji pokazati da se Paracelsus, uza sav iracionalizam antropoloških i svjetonazornih polazišta, intuitivno ili na osnovi terapeutskih iskustava domogao valjanih spoznaja. Nadalje, K. se pokazuje osjetljivim za estetičke implikacije Paracelsusovih spisa, za koje misli da su nezasluženo ostali zanemareni. Najposlije, K. s posebnim odobravanjem, čak i s uživljavanjem, prikazuje Paracelsusovu polemiku s društvenim autoritetima (»liječnik koji suvereno prezire liječničku znanost, a liječnike uđuture«, »čovjek koji hoće da sruši medicinu«). Zahvaljujući svojoj polemici s autoritetima, Paracelsus ne samo što stječe Krležine simpatije nego se, može biti, nameće piscu kao još jedna kulturnopovijesna metafora njegova vlastitog položaja u suvremenoj kulturi.

Zo. Kr.