PARO, Georgij

traži dalje ...

PARO, Georgij, redatelj i dramaturg (Čačak, 12. IV. 1934). Osnovnu školu i gimnaziju završio u Karlovcu; diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu i režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost (1957) u Zagrebu. Radio kao redatelj na Radio-Zagrebu i u HNK, dramaturg u »Zora-filmu« i Gradskom kazalištu »Komedija«, direktor Drame HNK, umjetnički direktor Sterijina pozorja i dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara, umjetnički savjetnik »Jadran filma« i profesor na Akademiji, a 1992. imenovan intendantom HNK; nekoliko puta gostovao kao profesor i redatelj u SAD. Dobitnik niza nagrada, među kojima i Krležine (1990). Objavio dvije knjige redateljskih zapisa: Iz prakse (1981) i Made in U. S. A. (1990).

Režirao je više od 100 dramskih predstava u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Dubrovniku, Ljubljani, Trstu, Tuzli, Prištini i drugim gradovima te na nekoliko američkih sveučilišta (UCSB, UCSD i dr). Režirao je i na televiziji. Kritičan spram Gavellina naslijeđa u hrvatskom teatru i inertnosti institucija, u sedamdesetim godinama nalazi uporište u estetikama i dramaturgijama povijesne avangarde te, oslanjajući se ponajviše o A. Artauda i njegove sljedbenike u kazalištu kasnih 60-ih godina, u vlastitoj redateljskoj i pedagoškoj praksi otklanja pisanu i izgovorenu riječ kao temeljno ishodište glumačke akcije (odnosno glavno izražajno sredstvo) i nadomješta je gestom i skupnim kretanjem ansambla. Teži i spajanju glumišnoga i gledališnog prostora na način ambijentalnog teatra, što poglavito dolazi do izražaja u njegovim uprizorenjima Brechtova Eduarda Drugog (Dubrovačke ljetne igre, 1971), Mihalićeve Grbavice (HNK, Zagreb 1971) i Shakespeareova Macbetha (DK »Gavella«, Zagreb 1972).

U osamdesetim godinama bliži je brehtovskom poimanju kazališne tradicije, glume, dramskog teksta, scenskog prostora i publike, za što su primjerne njegove redateljske interpretacije manirističkih dramskih djela, npr. Šteta što je kurva J. Forda (HNK, Zagreb 1984), Periklo, kralj tirski W. Shakespearea (Splitsko ljeto, 1986) i Seviljski zavodnik i kameni uzvanik Tirsa de Moline (HNK, Zagreb 1987), kao i dramatizacije i režije romana F. M. Dostojevskog Ujakov san (HNK, Zagreb 1987. i SNG, Ljubljana 1987) i R. Marinkovića Zajednička kupka (HNK, Zagreb 1989) te uprizorenje romana Vježbanje života N. Fabrija u dramatizaciji D. Gašparovića (NK »Ivana Zajca«, Rijeka 1990).

Od Krležinih drama režirao je Agoniju (HNK, Zagreb 1969. i UCSD Theatre, San Diego 1981), Areteja (Dubrovačke ljetne igre, 1972), Kristofora Kolumba (Dubrovačke ljetne igre, 1973), Maskeratu (TV-Mini teatar, Osijek 1985), Put u raj (HNK, Osijek 1985) i Gospodu Glembajeve (HNK, Zagreb 1993). Dramatizirao je i postavio na scenu romane Banket u Blitvi (HNK, Zagreb 1981) i Zastave (ZKM, 1991) te od ulomaka tekstova koje je prije režirao priredio Glas vapijućeg u opereti (Zagreb 1986). Areteja, Kolumba, Banket u Blitvi, Put u raj i Zastave kazališna kritika ubraja među najbolja redateljska tumačenja Krležinih djela u nas. Autor je televizijske emisije o Krležinim Legendama, emitirane u sklopu niza Krleža u video-medijima redatelja M. Fanellija (TV Zagreb, 1983/84).

LIT.: B. Senker, Sjene i odjeci, Zagreb 1984; M. Gotovac, Dubrovačke mišolovke, Zagreb 1986; D. Foretić, Borba sa stvarima, Zagreb 1986; R. Lazić, Traktat o režiji, Zagreb 1987, str. 195-210; I. Mrduljaš, Georgij Paro, Glumište Međunarodnog slavističkog centra Republike Hrvatske, sv. 19, Zagreb-Dubrovnik 1990.

B. Sen.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

PARO, Georgij. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 13.7.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/paro-georgij>.