Pod maskom

»POD MASKOM«, proza prvi put objavljena pod tim naslovom u knjizi Novele (Zagreb 1937), a potom uvrštena u svezak Glembajevi I (Zagreb 1945), iako je s tim ciklusom povezuje jedino što je »milostiva R. Štolcerova (...) govorila o tremi« u »modisteraju gospođe Laure«. Prije toga bila je objavljena zajedno s tekstom kasnije nazvanim Barunica Lenbachova u Savremeniku (1927, 12), pod zajedničkim naslovom U magli (Odlomci novele). U sljedećem broju tog časopisa (1928, 1) pod istim zajedničkim naslovom objavljena su druga dva teksta. U toj prozi Krleža se bavi fenomenom straha u glumaca da nakon podizanja zastora neće znati kretati se kako traži uloga i izustiti svoju prvu riječ. Slobodnim neupravnim govorom ispričan je doživljaj glumice Štolcerove od prethodne večeri: »Bio je to osjećaj neke vrste infantilnog straha, kao da je ona za punih dvadeset godina svog scenskog života lagala i krala i varala kao da se to večeras ipak mora da na njoj slomi, a ona je preslaba da podnese istinitost tog krvavog ispita, a ništa nije istinito i sve je hohštaplerski namješteno.« Šaptačima nije dopuštala da joj smetaju, pa je znala da od njih neće dobiti pomoć. Međutim, kad je ostala sama na pozornici »sa svojim strahom i svojim bolesnim nervima, sva olovno ukočena kao u paralizi«, ona je autosugestivno kao luđakinja, lagano i elastično kao mjesečar, postupila kako je trebalo. Govor i geste bili su neuvjerljivi, ali je rutinska igra izazvala oduševljenje.

Ta proza, u kojoj je kazališna predstava poslužila za prikaz rascjepa između zbilje i privida, napisana je u razdoblju kad K. piše drame glembajevskog ciklusa, uzastopce dobiva Demetrovu nagradu, a glumački poziv doživljava u kontaktu s Belom Krleža.