RADICA, Bogdan

RADICA, Bogdan, publicist i književnik (Split, 26. VIII. 1904 - New York, 5. XII. 1993). Studirao povijest umjetnosti u Ljubljani i Firenci (1924). Objavljivao eseje i prijevode djela talijanskih, novogrčkih, francuskih, njemačkih i ruskih filozofa, književnika i povjesničara u važnijim jugoslavenskim časopisima. Radio kao dopisnik iz mnogih zemalja: od 1940. ataše za tisak pri jugoslavenskom poslanstvu u Washingtonu. Raskinuvši (1943) s kraljevskom diplomacijom, podupire Titov pokret i obnovu Jugoslavije kao federacije na načelima demokracije i nacionalne ravnopravnosti. Vraća se u zemlju 1944, no razočaran sustavom vlasti odlazi u SAD u prosincu 1945. Istaknuta su mu djela: Agonija Evrope, 1940; Sredozemni povratak, 1971; Hrvatska 1945, 1974; Živjeti-nedoživjeti, I, 1982. i II, 1984. i dr.

Istražujući intelektualna i duhovna uporišta evropske civilizacije, stječe uvjerenje o njezinoj krizi te je propituje u razgovorima s istaknutim suvremenicima u knjizi Agonija Evrope. Nakon te knjige njegovi će se interesi više usmjeriti k istraživanju problema suvremene povijesti i politike. Krleža će postati njegovom nezaobilaznom temom tek kada Radića, prošavši put od jugoslavenstva do hrvatskoga nacionalizma, postaje istaknutim članom hrvatske političke emigracije u SAD-u i gotovo ideologom Hrvatske revije. U tom je časopisu 1955-86. objavio niz članaka što se izravno ili neizravno bave političkim aspektom Krležine ličnosti. To su osobito članci Veliki strah: Zagreb 1945 (1955, 4), kada dramatično doživljuje Krležin strah i njegovu bespomoćnost, do napisa o Meštroviću (1962, 4); o susretu sa Sartreom (1966, 1); o M. Ujeviću (1967, 1-2); u povodu Krležine 85-godišnjice (1979, 1) i Krležine smrti (1982, 1); osvrt na Čengićeve knjige (1986, 2) i dr. Slom hrvatskoga proljeća i Krležino držanje u njemu potaknut će provalu Radičina gnjeva (Otvoreno pismo Miroslavu Krleži, 1972, 4), te u člancima s tom problematikom neće skrivati razočaranje Krležom, ali će ga i pozivati da stupi u zaštitu hrvatskih intelektualaca. Estetska će se prosudba Krležina djela u Radice kretati od suzdržane afirmativnosti do afektivnoga osporavanja. Za Radicu je K. bio intelektualac koji je presudno utjecao na formiranje svjetonazora mnogih naraštaja hrvatskih intelektualaca te je od njega očekivao i tražio da aktivnije utječe na politička zbivanja. Mnogi su Radičini uvidi pridonijeli formiranju stava Hrvatske revije prema Krleži: bilo je to neslaganje uz uvažavanje, kritičko propitivanje i osuda, ali ne i vulgarna negacija.

LIT.: E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, II, Zagreb 1985; S. Lasić, Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, I, Zagreb 1989. VI, Zagreb 1993.

J. S. R.