RAKOVAC (RAKOVEC), Dragutin

RAKOVAC (RAKOVEC), Dragutin, književnik i hrvatski narodni preporoditelj (Vugrovec, 1. XI. 1813 - Zagreb, 22. XI. 1854). Njegov je književni rad do 1835. na kajkavskome, a nakon što se te godine pridružuje Lj. Gaju, surađuje i uređuje Novine. God. 1842. objavljuje Mali katekizam za velike ljude, »političku vjeroispovijest« narodnog pokreta, utemeljen u ideologiji političkoga kroatizma i kulturnog ilirizma. Sa S. Vrazom i Lj. Vukotinovićem pokreće 1842. časopis Kolo, započinjući novo razdoblje u razvitku hrvatske književnosti. Iste godine, zajedno s Lj. Vukotinovićem, objavio je prvi svezak Pjesmarice, antologije »pjesama domoljubnih«, koja je znatno pomogla jačanje nacionalne svijesti u duhu preporodnog pokreta. U dnevničkom zapisu iz 1942. Krleža za Rakovca kaže da je slab pisac, poput drugih preporoditelja, a njegov jezik, inferioran Mikloušićevu, »čudna polutanska mješavina naglasaka i oblika«, koja je vladala »ulicom i štampom« i u doba njegove mladosti (Djetinjstvo 1902-03 i drugi zapisi, Zagreb 1972). Ipak, u kasnijim godinama, Rakovčevu radu na antologiji hrvatske poezije odaje priznanje, koje nije samo političke naravi: »Koliko je god Rakovčeva ’Antologija’ kvintesencija sveukupne naše književne bijede u historijskom trenutku, kad nam se počela javljati ova formula kulturne i nacionalne svijesti kakvu njegujemo još danas, ne treba se stidjeti ni te ’Antologije’, jer pojaviti se u metternichovsko-madžaronsko-turopoljskoj papazjaniji sa poezijom, i to još hrvatskom, i to još tako bezvrijednom, bilo je doista donkihotski smiono« (Varijacije na razne teme, Mogućnosti, 1959, 4).

Do. R.