RAMÓN Y CAJAL, Santiago

traži dalje ...

RAMÓN Y CAJAL, Santiago, španjolski histolog (Petilla de Aragón, 1. V. 1852 - Madrid, 17. X. 1934). Bio je profesor histologije i patološke anatomije u Saragossi, Valenciji, Barceloni i Madridu. Postigao epohalna otkrića u proučavanju centralnoga živčanog sustava. Osobito je razradio ulogu neurona u živčanim procesima. U svojim je djelima sintetizirao znanstvene spoznaje o funkcioniranju živčanog sustava i njegovoj biološkoj ulozi. Pisao je novele i eseje. Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu za 1906. Krleža spominje Ramóna y Cajala u vezi s Hipokratom, jer se prvi usudio progovoriti o Hipokratovim postavkama o dijalektičkom karakteru medicine, tj. da je bolest također prirodna funkcija kao i zdravlje. Drži tog liječnika disteleologom kad analizira npr. ušnu šupljinu. K. pesimistički gleda na eksperimente što se provode na ljudima: »Nitko ne vodi računa o tome da stanujemo u mraku svoga tijela, da je naše tijelo tajanstveno skrovište četveronošca koji se preuranjeno uspravio na stražnje noge i danas luta svijetom bez reda i bez smisla.«

BIBL. M. K.: O nekim naivnomaterijalističkim elementima u Hipokratovu djelu, Republika, 1952, 1; Fragmenti dnevnika iz godine 1942, Forum, 1972, 12.

Lj. Do.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

RAMÓN Y CAJAL, Santiago. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 13.7.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/ramon-y-cajal-santiago>.