RIMBAUD, Arthur

RIMBAUD, Arthur, francuski pjesnik (Charleville, 20. X. 1854 - Marseille, 10. XI. 1891). Iznimne darovitosti i izrazite osobnosti, veoma rano ispoljava pjesnički dar i u stihovima sublimira nespokoje i nelagode. Sa sedamnaest godina piše glasovitu pjesmu Pijani brod (Le bateau ivre, 1871), djelo koje po intenzitetu i višeznačnosti ima važno mjesto u francuskoj književnosti. Željan promjena, novih lica i novih obzora s P. Verlaineom putuje u Belgiju i Englesku, ali to prijateljstvo ne traje dugo i fatalno je za obojicu pjesnika. God. 1873. objavljuje u Bruxellesu knjigu pjesama u prozi Sezona u paklu (Une saison en Enfer), a 1886. objavljena je knjiga pjesama u prozi Iluminacije (Illumination), pisanih 1872-74. Definitivno napušta poeziju 1875, kad zamire Rimbaudova pjesnička riječ i pjesnik je očito uvjeren da je rekao sve što se imalo kazati. Ugovor s nizozemskom kolonijalnom armadomi neuspio put u Bataviju, skitnje po Skandinaviji i egzistencija puna zamki i nesigurnosti tek su uvod u avanturu Rimbaudova života, u njegovo istraživačko-krijumčarsko putovanje po Etiopiji. Pjesnika sublimne inspiracije i neuhvatljiva mistika uzdizali su francuski procjenitelji kao pjesnika bune, vječita dječaka, stjegonošu slobode i poetu permanentnih iznenađenja. Tretiranje kao inovator-prvi se koristi slobodnim stihom - koji širi krugove spoznaje i razbija konceptualne stege.

Rimbaud je za Krležu nezamisliv bez Baudelaireova primjera, pak se iz Krležine procjene nazire da je Baudelaire i Rimbaudu prokrčio put kao »propedeutički uzor«. Baudelaireov utjecaj vidljiv je, prema Krleži, u lirskoj formi, ali još više na sadržajnoj, izražajnoj razini Rimbaudova pjesništva. Bez Baudelaireove »crne magije i opsjenarstva« sedamnaestogodišnji pjesnik ne bi mogao dati oduška svojoj lirskoj inspiraciji. Krležina je teza da se veliki umjetnički talenti javljaju na pripremljenoj povijesnoj podlozi, te je i Rimbaudu tek Baudelaire omogućio slobodan pjesnički i imoralistički start.

BIBL. M. K.: Rainer Maria Rilke, Eseji I, SDMKZ, sv. 18, Zagreb 1961; O stogodišnjici Baudelaireove smrti, Forum, 1967, 9-10.

S. Vš.