Samilost

»SAMILOST«, pjesma prvi put objavljena u Knjizi pjesama (Beograd 1931) s još četiri pjesme pod naslovom Pjesme o bijedi, a potom u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937), u ciklusu O bijedi. Napisana je u formi soneta sa strukturom rima abba cddc cee fgg. U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Temeljni joj je motiv život prosjaka obavijen hladnom bešćutnošću prolaznika kao naličjem deklarativne kršćanske samilosti. Tu verbalnu samilost Krleža razotkriva neskrivenom ironijom dovodeći na kraju pjesme do paradoksa biblijsko načelo o Božjem licu u svakom čovjeku. Uz biblijsko štivo ironiji su ovdje podvrgnuti i njezini simboli Krst i Nebo.