Sanoborska

»SANOBORSKA«, balada prvi put objavljena u zbirci Balade Petrice Kerempuha (Ljubljana 1936). Sastoji se od četiri katrena sa sedmeračkim i osmeračkim stihovima povezanima uzastopnim rimama (aabb), što sve tvori čvrstu, ali i razigranu ritmičku kompoziciju.

Toj lirskoj minijaturi koja zajedno s Kravom na orehu čini svojevrstan regionalno obojen samoborski diptih, namijenjena je u kompozicijskoj strukturi zbirke uloga predaha. Međutim, vedar ton tih balada ne narušava koherentnost njihova temeljnog sumornog tona i inscenacije jer je taj ton manifestacija onoga raspona koji u Baladama integrira totalitet pjesnikove vizije života kojoj nije nepoznata ni hedonistička ili anakreontska strana. Upravo takva vizija pulsira cijelom ovom baladom u kojoj se prožimaju pučko i rafinirano pjesničko umijeće, te prepleću folklorna i nadrealistička poetika u simbiozi realnoga i irealnoga, stvarnosnoga i fantazmagoričnoga. Inventivna pjesnikova mašta u toj baladi, koja je zapravo lirski nokturno ostvaren sintezom akustičkih i čudesnih vizualnih senzacija, gradi spoj konkretnoga s imaginarnim. Početak balade u znaku je razigranoga pučkog hedonizma motivirana, osim prirodnim vitalitetom i otporom sumornoj strani života, i karakterističnom pučkom filozofijom (»Slanine nigdar nebu s pesa / niti povratka iz lesa«). U taj kontekst autor upleće inventivan leksički ludizam poigravajući se ritmički, akustički i sadržajno kajkavskim deminutivima (posudiček, zgubiček, peharček, fkanjiček), da bi u trećoj i četvrtoj strofi oslikao svoj originalni mundus inversus simboliziran fantazmagoričnim slikama i preobrazbama animalnoga i ljudskoga svijeta, koji poprima karikaturalnu dimenziju u likovima svojih protagonista i njihovu iskoraku iz uobičajenoga i svakodnevnoga. Glasom ćuka na gradskome tornju završava ovaj pjesnikov nokturalni pejsaž, kojim se jedna regionalna slika sa svim svojim detaljima otkriva kao skladna pjesnička projekcija i autohtono baladeskno djelo. U njezin suženi formalni prostor ugrađeno je više akustičkih i vizualnih slojeva, i to u sintezi koja je, kao i u Kravi na orehu, sigurno bila potaknuta podjednako izvorima folklorne, književnoumjetničke i znanstvene provenijencije, ali je sačuvala originalnost i visoku kreativnost pjesnikove inspiracije.