Sat

»SAT«, pjesma prvi put objavljena u Hrvatskoj reviji 1931, 1, zajedno s pjesmama Bonaca u predvečerje, Pjesma svjetioničara, Kako je žalosna noć u malome gradu pod zajedničkim nazivom Pjesme, a kao dio ciklusa O vremenu i o smrti u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937). Konačna verzija objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastoji se od dvaju katrena, jednog terceta i dvostiha s rimom abab/cddc/eff/gg.

Temu prolaznosti i ništavnosti ljudskoga života Krleža u ovoj pjesmi određuje relacijski, u odnosu sa satom, kao vječnim podsjetnikom na protjecanje vremena. Birajući motive koji, navedeni u slijedu, obuhvaćaju cjelinu čovjekova života, autor govori o prolaznosti, o neizbježnosti smrti. Motivi rabljeni u pjesmi jesu: posljednji uzdah na usni od voska, sklapanje ruku, svjetlucanje svijeća, zvonjava čaša, gozba. Paralelno s njima kao vječni memento stoji sat koji otkucava vrijeme i govori »staru pjesmu o protjecanju pijeska«.

Početak jedinog terceta u pjesmi od prvog je objavljivanja u Hrvatskoj reviji, pa sve do Pjesama u tmini (Zagreb 1937), bio ispisan u elipsama. U novijim izdanjima riječi su sastavljene u jednu rečenicu, međusobno odvojene zarezima. Posrijedi je naknadna autorova intervencija koja pjesmi daje staloženiji ton i odaje zrelijeg i smirenijeg pjesnika.