SIMIĆ, Novak

SIMIĆ, Novak, književnik (Vareš, 14. I. 1906 -Zagreb, 19. XI. 1980). Diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Lijevo orijentiran, otpočinje kao pjesnik, kasnije djeluje kao prozaik. Zajedno s J. Popovićem uredio je 1929. Knjigu drugova, antologiju tzv. socijalne lirike, zbog čega je bio uhićen. U svojim pripovijetkama i romanima bavio se pretežito bosanskim mentalitetima i sudbinama (Suton Tašlihana, 1937; Brkići iz Bara, 1948; Braća i kumiri, 1955).

Knjigu drugova Krleža je ocijenio »malograđanskim tužaljkama«, što je pjesnike i pisce iz skupine tzv. socijalne literature potaklo na polemiku. Prema intervjuima u listu Oko (1. V, 2. X, 16. X. i 1. XI. 1980), direktivu da u Mladoj Bosni napadne Glembajeve kao malograđanštinu dao mu je S. Galogaža. Svoj napad je potpisao pseudonimom Josip Dombaj, a objavio pod naslovom Zagrebačke književne prilike u 1930 g. (Mlada Bosna, 1930, 3-4). Glembajevski ciklus u tome tekstu ocijenjen je kao »očiti znak jedne strahovite dekadence«. Unatoč tomu, Simić se i dalje družio s Krležom kao jedan od njegovih štovatelja. K. je čak prepoznao Simićevo autorstvo, ali nije prekinuo kontakte s njim jer je očito cijeli slučaj držao komičnim i tipičnim za stanje duha na ljevici (a što govori i o Krležinu odnosu spram Simića kao pisca). U poslijeratnoj, pak, situaciji K. je čak zagovarao Simićevo dopisno članstvo u JAZU. Sam Simić je svoju međuratnu polemiku smatrao neraspoznatim »pravim« početkom sukoba na ljevici, dok ozbiljniji proučavatelji tog razdoblja drže da je napadati Krležu u to vrijeme, uz istodobno »poklonstvo« (M. Durman, L. Perković, N. Simić), samo »varijanta jednog i jedinstvenog pogleda na Krležu« u lijevim intelektualnim i političkim krugovima (S. Lasić, Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, I, Zagreb 1989, str. 310).

Ni. Pk.