Slučaj arhitekta Iblera

»SLUČAJ ARHITEKTA IBLERA«, polemički članak prvi put objavljen u Književnoj republici, 1924, knj. II, br. 4, a potom u knjizi Likovne studije (Sarajevo 1985). U članku se tematizira nemogućnost da »poslije Kovačićeve smrti, naš najsposobniji arhitekt« D. Ibler koji od 1922. sudjeluje na javnim natječajima u Zagrebu realizira svoje graditeljske projekte. K. detaljno obrazlaže estetske i funkcionalne aspekte Iblerovih nacrta za Epidemiološki zavod i Zgradu za osiguranje radnika, ističući njihovu prilagođenost prostoru, puritanski minimalizam, svrsishodnost, praktičnost, čisti i jednostavni konstruktivizam i modernost kao odlike Iblerova stila. Kao đak i kasniji suradnik berlinskog arhitekta H. Pölziga, pionira funkcionalizma, Ibler prvi donosi elemente suvremenoga europskog graditeljstva u našu sredinu u vrijeme koje K. označuje kao epohu graditeljske barbarske destrukcije, divljaštva i neukusa neostilova austromadžarskoga provincijalnog graditeljstva, a glavnim joj je predstavnikom I. Kršnjavi. Njegovom »razornom neukusu« K. suprotstavlja stvaralačku originalnost i osjećaj za autentičnost gradskog prostora V. Kovačića, kojem je D. Ibler, snagom svojega iznimnog ukusa, graditeljskog talenta i okrenutosti Europi idejni nasljednik.

Sličan sukob mediokritetne sredine i graditeljske avangarde K. utvrđuje sjećajući se retrospektivne arhitektonske izložbe u okviru »Große Berliner Kunstausstellung« koja se održavala 31. V. - 1. IX. 1924. Na toj je izložbi, koju je K. posjetio na putu u Rusiju, šesnaest najmodernijih njemačkih arhitekata, među njima i Pölzig, izdalo manifest kojim brane konstruktivizam i svrsishodnost u graditeljstvu.