Slučaj Dragana Bublića

»SLUČAJ DRAGANA BUBLIĆA«, polemički članak objavljen u Književnoj republici, 1927, knj. IV, br. 3-4, te u knjizi Iz naše književne krčme (Sarajevo 1983). Krleža opisuje neobično ponašanje novinara i romanopisca D. Bublića u vezi s izjavom A. Cesarca, Đ. Cvijića i K. Horvatina (Jukićev atentat i Dragan Bublić u osvetlenju svoga »Atentata«, Književna republika, 1927, knj. IV, br. 1). U povodu izlaska Bublićeva romana Atentat (1926) oni mu predbacuju da je neistinito prikazao svoju ulogu u atentatu na Cuvaja, a da je stvarno bio denuncijant i policijski konfident. Bublić diže sudsku tužbu, ali 6. VII. 1927. šalje Književnoj republici izjavu s priznanjem da je u doba atentata imao šesnaest godina i da je pod pritiskom policije pokleknuo, pa stoga smatra »dužnošću javnog radnika da prizna mladenačke grijehe i propuste«, te izjavljuje da povlači tužbu. Tu izjavu K. donosi u okviru članka. Međutim, 15. VII. tuženi saznaju da tužba nije povučena i ne pristaju na formulaciju da je »između tuženih i tužitelja došlo do nagodbe«. Kada je branitelj tuženih H. Hinković zatražio da se pred sudom pročita Bublićevo pismo, njegov odvjetnik Lj. Cimperman odbija zahtjev, a sud tužene oslobađa krivnje. Time nije završen slučaj novinara i međuratnog hrvatskog romansijera D. Bublića koji je tijekom života mnogo puta mijenjao političku orijentaciju pa je tako od atentatora postao policijski konfident, od špijuna srpski dobrovoljac, od režimskog novinara i apologeta kraljevskog režima kroničar tamnovanja S. Radića, sve do »endehaškog« novinara i poslijeratnog emigranta.