Slučaj gospodina Rudolfa Meixnera

»SLUČAJ GOSPODINA RUDOLFA MEIXNERA«, polemički članak prvi put objavljen u Književniku, 1930, 11, potom uvršten u knjigu Moj obračun s njima (Zagreb 1932). Nakon što je početkom godine u Književniku započeo na vlastitom primjeru (Pro domo sua) raspravljati način pisanja zagrebačke novinske kritike, uredništvo tog časopisa je Krleži otkazalo suradnju, a kada je potom o istoj temi održao predavanje, napadnute su novine iskoristile premijeru Lede kako bi mu se osvetile. Dobivši tek nakon nekoliko mjeseci zakratko prigodu u Književniku replicirati, K. iscrpno rezimira predmet spora, koncentrirajući se u drugom prilogu, što slijedi zaključku predavanja objavljenom u desetom broju, na svoga ključnog oponenta R. Maixnera. Utjecaj Obzorova urednika Maixnera ogledao se naime ne samo izravno u njegovim kritičkim tekstovima nego i u sprezi s vlasničkom strukturom koja je kontrolirala gotovo čitav medijski prostor. K. podsjeća kako na Maixnerovo pisanje nije reagirao »iz književnih, nego iz društvenih razloga« izazvan »podrugljivom rečenicom ’da je put od domobranske vojarne do gornjega grada prilično strm’«. Zamišljen očito kao poglavlje polemike što je želi obnoviti, članak i dalje uglavnom inzistira na pitanju Maixnerova osobnoga a ne profesionalnog digniteta, razvijajući do poente o vlastitom kazališnom honoraru kao »neusporedivo manjem od novinskih prihoda gospodina R. Meixnera« kontrast s njime kao društveno neodgovornom pojavom. K. se doduše ne odriče karakterističnog postupka svoje polemičke metode, logičke i stilske raščlambe, ali nastoji ostaviti dojam kako mu je više stalo do načela. Pozivajući se na materijal svoga predavanja, diskretno upućuje čitatelja kako iz njega ne progovara autorska taština, jer su kritičari, pa i Maixner, izricali o njemu »pohvalne sudove« na »isto tako nepismen način«, nego zbog »nemira i nereda na sve strane« što ga takvo pisanje stvara. Prihvaćajući Maixnerov izazov detekcije socijalnog podrijetla i društvenog statusa, K. je sročio njegov sažeti ironični portret, želeći ga tako izvući na otvoreno polemičko sučeljavanje, u čemu je tek donekle uspio jer je nakon idućeg odgovora (O pameti gospodina Rudolfa Ivanovića Meixnera) Maixner opet upotrijebio zakulisna sredstva.