Smrt Jakoba Wassermanna

»SMRT JAKOBA WASSERMANNA«, članak objavljen u časopisu Danas, 1934, knj. I, br. 3, zatim u knjizi Evropa danas (Zagreb 1935). Prigodnog je karaktera i svjedoči o velikoj popularnosti pisca brojnih romana, koji su do dolaska na vlast nacista u Njemačkoj bili u srednjoj Europi veliki knjižarski uspjesi. Članak ima donekle značaj pamfleta protiv određenih »mondenih« pojava u europskom književnom životu, a zauzima se prije svega za tip suvremenog romanopisca, koji je društveni konformist i u svojim djelima donosi spretnu mješavinu aktualnih motiva, u efektnoj pripovjednoj prezentaciji, a da se ne spusti na razinu trivijalnosti. Tom tipu Krleža pribraja i Wassermanna, kojemu inače priznaje nadarenost i bujan temperament. Pojedina djela ne navodi. Tipu mondenog pisca K. suprotstavlja, gotovo u romantičnoj apoteozi, autore koji su mu bili bliski jer su se nalazili u tragičnim sukobima sa sredinom, npr. H. Kleist, G. Büchner, J. Keats, P. B. Shelley, G. G. Byron, F. Nietzsche. Takva mjesta u članku dio su skrivena autoportreta. Pisanje koje je ispunjeno težnjom da se suvremeni građanski život učini interesantnim, i koje prema tome promašuje pravu kritiku, »može biti virtuozno, ono je dobro plaćeno, ono ima i uspjeha, ono se mnogo i rado čita, ali... nema nikakvog unutarnjeg smisla«. Krležina oprečna pozicija implicitno je jasno označena.