SPERBER, Manès

SPERBER, Manès, književnik, publicist i psiholog (Zablotovo, Galicija, 12. XII. 1905 - Pariz, 5. II. 1984). Kozmopolit i poliglot, pripadao je austrijskoj, njemačkoj i francuskoj kulturi, komunicirajući na mnogim jezicima, od jidiša do hrvatskoga. Bio je članom KP Njemačke; 1929-35. boravio s prekidima u Hrvatskoj (Zagreb i Dalmacija). Početkom staljinskih procesa raskinuo je 1937. s komunistima. Bio je pripadnikom francuskog pokreta otpora i poslije rata ostao živjeti u Francuskoj. Važnija su mu djela roman-trilogija Poput suze u oceanu (Wie eine Träne im Ozean, 1961), monografija Alfred Adler ili bijeda psihologije (Alfred Adler oder das Elend der Pshyhologie, 1970) te memoari pod zajedničkim naslovom Sve što je proteklo (All das Vergangene): Vodonosci Boga (Die Wasswerträger Gottes, 1974), Uzaludno upozorenje (Die vergebliche Warnung, 1975), Dok mi na oči ne polože krhotine (Bis man mir Scherben auf die Augen legt, 1977).

Bježeći kao komunist i Židov pred njemačkim nacizmom, Sperber je došao u Zagreb, gdje je posredovanjem B. Steina upoznao krug lijevih intelektualaca i političara oko Krleže (A. Cesarec, Z. Richtmann, Đ. Cvijić, M. Gorkić i dr.). Družeći se s Krležom, shvatio je njegovu iznimnu književnu i političku poziciju. Za čestih boravaka na Korčuli sklopio je poznanstvo i s P. Šegedinom. Kao suradnik A. Adlera, svojim je predavanjima o individualnoj psihologiji i psihoanalizi zainteresirao krug zagrebačkih liječnika, pisaca i publicista, posebno A. Cesarca i Z. Richtmanna. Prateći tzv. sukob na ljevici, Sperber je točno ocijenio Krležino stajalište: »Njegov [Krležin] primjer bijaše opasan, jer on je u svakoj prilici više volio ostati vjeran samome sebi, nego prihvatiti socijalistički realizam« (E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, III, Zagreb 1985). Sperber je bio prijatelj ljudi poput A. Malrauxa, A. Döblina, A. Seghers i V. Sergea, a svoja iskustva komunista, antifašista i člana pokreta otpora opisao je u romanima, esejima i memoarima, ne zaboravivši pritom na Krležu i krug hrvatskih međuratnih lijevih intelektualaca. Šezdesetih godina ponovno je posjetio Hrvatsku na poziv P. Šegedina s kojim je u Parizu obnovio poznanstvo, te se sastao i s Krležom. Kao dugogodišnji urednik u pariškoj izdavačkoj kući Calmann-Lévy, objavio je prijevode triju Krležinih knjiga: Povratak Filipa Latinovicza, Banket u Blitvi i Hrvatski bog Mars. Uoči Krležine smrti, u okviru društva France-Yougoslavie, organizirao je sa J. Cassouom simpozij o Krleži. U očekivanju izlaska Banketa u Blitvi K. se 1962. Sperberu javio pismom kao uredniku i znancu »privatno, iza kulisa, intimno, s tihom lirskom koordinantnom notom nostalgije« (E. Čengić, ibid.).

LIT.: T. Bekić, Zur jugoslawischen Thematik im Werk Manes Sperbers, u knj. Jugoslawien-Österreich. Literarische Nachbarschaft, Innsbrucker Beiträge zur Kulturwissenschaft. Germanistische Reihe, 1985, 28; A. Grünfelder, Živjeti pravedno i istinito. Manes Sperber i zagrebački ljevičarski intelektualci, Časopis za suvremenu povijest, 1989, 1-3; M. Stančić, Manes Sperbers Jugoslawienbild: Über die ästhetische Legitimierung der Historie, u knj. Der Zweite Weltkrieg und die Exilanten, Bonn 1991; ista, Manès Sperber und die Linke, Weimarer Beiträge, 1998, 3.

P. Mat.