ŠPOLJARIĆ, Đuro

ŠPOLJARIĆ, Đuro, revolucionar (Gornji Kosinj, 10. V. 1906 - Zagreb, 7. V. 1991). Krojački radnik, član KPJ od 1928, u više navrata zatvaran. Tridesetih godina u partijskom vrhu Hrvatske, od 1941. u partizanima, vijećnik ZAVNOH-a. Zbog solidariziranja s politikom Informbiroa marginaliziran u poslijeratnom javnom i političkom životu. Špoljarić je s Krležom 1938. raspravljao o partijskoj nakani da izađe na izbore s nezavisnom listom koju bi iz ilegale poduprla, a na kojoj je trebao biti i K. Taj prijedlog K. je odbio, ali se njegova i Špoljarićeva sjećanja oko motiva i okolnosti razlikuju. Dok K. u Promemoriji za sukob na ljevici, te razgovorima s Čengićem i Očakom tvrdi da je vodeće ljude zagrebačke partijske organizacije argumentima uvjerio kako bi takva lista bila kontraproduktivna, jer ne samo što u postojećim uvjetima ne bi mogla uspjeti nego bi i prokazala partijske simpatizere i kadrove, pa su od nje sami odustali, Špoljarić u izjavi Očaku kao razlog Krležina odbijanja navodi »oportunizam«. Špoljarić je bio član izbornog odbora koji je konferirao u Krležinu stanu, ali Krležino mišljenje o partijskoj izbornoj strategiji nije moglo samo po sebi prevagnuti. To će se pokazati ubrzo, kada se nakon sastanka s Titom, koji mu je prema obostranoj potvrdi organizirao Špoljarić, K. od središnje partijske linije ozbiljno udaljio. Spomenuo je Čengiću kako je Špoljarića susretao i poslije rata, te se kod Tita zauzeo da ga se, unatoč informbiroovskoj zastrani, materijalno zbrine.

LIT.: I. Očak, Krleža-Partija, Zagreb 1982; E. Čengić, Krleža (monografija), Zagreb-Sarajevo 1982; isti, S Krležom iz dana u dan, I-III, Zagreb 1985.

Vl. Bo.