Sprovod u Teresienburgu

»SPROVOD U TERESIENBURGU«, proza iz ciklusa o Glembajevima, objavljena prvi put u Savremeniku, 1929, 2-3, s podnaslovom Događaj iz života generalice Olge Warronigg-Glembay, a zatim u knjizi Glembajevi (Zagreb 1932) i u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Glembajevi II (Zagreb 1945). Radnja se zbiva u garnizonu carske i kraljevske aspem-esslingenske sedamnaeste dragonerske pukovnije u madžarskom zadunavskom gradu Maria Teresienburgu. Nakon opširnog prikaza ratnih trofeja iz slavnih pobjeda pukovnije, koje se nižu od daleke prošlosti, opisan je posjet trojice visokih japanskih časnika zaslužnih u nedavnom ratu protiv Rusije. Grof Fudschi-Hasegava i njegovi suputnici dočekani su s velikim ceremonijalom, a pukovnikova supruga, Olga Warronigg (kći advokata Ambroza Glembaja - to se iz samostalne lektire ove proze ne vidi, ali je čitaocu ciklusa, osobito proze O Glembajevima, poznato), prva je dama na svečanosti što im priređuje pukovnija. Referat o velikoj bici, u kojoj su zaslugom pukovnije poražene Napoleonove jedinice, čita poručnik Ramong Gejza. On je matematički talent, koji je u Tubingenu predao svoju disertaciju, a zaljubljen je u Olgu. Povrijeđen je što se ona samo konvencionalnom posjetnicom oprostila od njega, prije nego što će sutra otputovati na Siciliju. Na plesu dolazi do manjeg incidenta pred japanskim gostom. Pukovnik Warronigg kažnjava Ramonga zatvorom. Neočekivano se otkriva da su japanski posjetioci bili varalice. Oni su na kartama, apelirajući za dobrotvorne priloge i dr. izvukli velike svote od brojnih časnika u garnizonu. Ramong traži da bude oslobođen kazne, Warronigg to odbija i Ramong se u zatvoru ubija revolverom. Warronigg je zbog supruge kompromitiran, a drži pogrebno slovo u kojem prikazuje pokojnika kao osobu bez osjećaja časti. Radi pokojnikova oca, umirovljenoga husarskog potpukovnika iz iste jedinice, priređuje se ipak pogreb sa svim počastima.

Počevši od knjige Glembajevi (Zagreb 1954), u tekst su »uneseni neki odlomci, koji su prvi put objavljeni na francuskom i kojih u ranijim, hrvatskim izdanjima ’Glembajevih’ nema«. Podatak se odnosi na izdanje novele u prijevodu A. Polanšćaka (Enterrement à Theresienbourg, Pariz 1957). Tekst je proširen približno za četvrtinu a dodaci se većinom odnose na Ramongova sjećanja na Olgu, te na Warroniggovu spoznaju za posjeta Ramongovoj sobi nakon samoubojstva da je Ramong bio Olgin ljubavnik te da mu se može osvetiti za stradanje vlastitog ugleda samo tako da mu blati ime zbog njegovih zapisa na račun k. u. k. monarhije i zbog pisama, u kojima svoju stručnost nudi u službu Boliviji.

Krležin odnos prema austrougarskim tradicijama očituje se u ovoj prozi na karakterističan način. U opisima, nabrajanjima, retorici govornika, konstruiranju fiktivne vojne predaje, K. gradi grotesknu satiričnu sliku grandomanske samoobmane carstva koje ne želi znati da umire, ali i sjajnu ekshibiciju maštovitosti demonstrirajući eleganciju i sjaj te preživjele snage u času kad se već sasvim svela na ljusku svoje povijesne uspomene. Osobom Olge vezan je taj iskaz Krležine višeznačne literaturne izražajnosti sa svijetom zagrebačkih Glembaja, kao širi okvir uspona i pada njihove vitalnosti i materijalnog dostignuća te estetskoga bogatstva srednjoeuropskog aristokratizma.