Stabla

»STABLA«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937) kao dio ciklusa Ranjavi motivi, a u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastoji se od dvaju katrena, dvostiha i terceta s rimama abba/acca/dd/eee.

Pejsažističke tematike, ova pjesma s naglašenim motivom stabala tematizira vrijeme i prolaznost. Koristeći se stablom kao stjecištem i ishodištem dviju oprečnih predodžbi (beskonačnost - konačnost) autor problematizira sveprožimajuće vrijeme. Nepomična debla i lagane krošnje istodobno su i postojanost i nepostojanost, beskonačnost i ograničenost. Ograničenost krošnje i prolaznost bića viđeni su ciklički, kao vječita obnova. Vrijeme koje samim svojim postojanjem omogućuje i ništi prirodu tako nalazi aktualizaciju u dvostrukosti vlastitog određenja. Kao što nanizane konačnosti tvore beskonačnost tako i podijeljeno određenje stabla potvrđuje paradoks vremena i njegova protoka.