STAMAĆ, Ante

STAMAĆ, Ante, pjesnik, teoretičar književnosti i prevoditelj (Molat, 9. X. 1939). Studirao komparativnu književnost, anglistiku, filozofiju i glazbu u Zagrebu, Ljubljani i Beču. Doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1977. disertacijom Metafora u suvremenome hrvatskom pjesništvu. Objavio zbirke Rasap (1962), Dešifriranje vage (1972), Odronske poredbe (1982) i dr., te književnoteorijske knjige Ujević (1972), Slikovno i pojmovno pjesništvo (1977), Teorija metafore (1978). Uredio s V. Zuppom zbornike Nova evropska kritika (1-3, 1968-72) te sa Z. Škrebom zbornik Uvod u književnost (1983). Prevodio s njemačkog i engleskog književna i književnoznanstvena djela. Od 1995. predsjednik Društva hrvatskih književnika.

Zaokupljao se najprije Krležinom štokavskom lirikom, a zatim općim kulturalnim profilom njegova stvaralaštva. U obzoru razlogovske recepcije Heideggerove fundamentalne ontologije polemički protumačio Krležinu »pobunu protiv svijeta« u metafizičnim umjesto u konkretno-političnim parametrima. Nasuprot vladavini »puke realnosti« Krležin lirski subjekt teži »egzistenciji u bezimenome« ne bi li pronašao »put u blizinu bitka«. Definirao dva strukturno oponirana para ambijenata Krležine lirike: soba-krčma, sajmište-ratište, kao polje egzistencijalne translacije cjelokupna lirskog opusa. Dramsko načelo ustrojavanja toga opusa vodi dominaciji afektivne i fatičke (kontaktne) funkcije odnosno »patetiziranome lirskom ja« u njezinu komunikacijskom stavu. U novijim radovima istražuje srednjoeuropski značaj Krležina stvaralaštva razvidan u specifično zagrebačkom jezičnom i kulturno-civilizacijskom hibridu.

BIBL. A. S.: Između Ikarova leta i križnog puta, Kolo, 1968, 7; Ambijenti Krležine lirike, Republika, 1973, 9; Miroslav Krleža (1893-1981). In memoriam, u knj. Kritika ili teorija? Osijek 1983; Mjesto lijepa gubitka, Dubrovnik, 1993, 6; Ein typischer Autor Mitteleuropas, Most/Die Brücke, 1996, 1-2.

Vl. Bi.