Stara frajla

»STARA FRAJLA«, pjesma prvi put objavljena u Hrvatskoj reviji, 1931, 9, zajedno s još osam pjesama pod zajedničkim nazivom Pjesme, a kao dio ciklusa O vremenu i o smrti u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937), te konačna verzija u knjizi Poezija (Zagreb 1969). S nekim iznimkama rima je u pjesmi nagomilana.

Prolaznost života i tuga za mladošću utjelovljene su u liku stare frajle, neudane ostarjele dame koja svoje posljednje dane, izmučena nesanicom i umorom, provodi hraneći se uspomenama. Motivom uvelih žutih pisama koja svojim mirisom bude prošle događaje, Krleža se koristi da bi dočarao fiktivan i gotovo mitologizirani odnos čovjeka s vlastitom prošlošću. Očaj do kojega dovodi spoznaja o bliskom skončanju intenziviranje u trećoj strofi pjesme, gdje autor opisuje naoko svijetle trenutke stare frajle. Motivima prvog plesa, zvuka glasovira, zveka ostruga, glacéa, K. suprotstavlja motiv nemira vrućeg mesa, kojim uvodi u pjesmu ton prigušene senzualnosti koja se nikad nije u zbilji realizirala.