Stari dvorac

»STARI DVORAC«, pjesma prvi put objavljena u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937) kao sastavni dio ciklusa O bijedi. U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Napisana je stihovima različite duljine, u slobodnom rasporedu rima i s različitim brojem redaka u šest strofa. Plastika mrtvog interijera kojom počinje pjesma o starom dvorcu, simbolu prošlog, minulog sjaja i vremena, asocijativno se vezuje uz Crkvu koja je vjekovima štitila hijerarhijski društveni status njegovih gospodara. Tu zaštitničku ulogu Crkve pjesnik osvjetljuje snažnim sarkazmom koji kulminira u stihovima »u sjeni grofovskog grba / srko je burgundac / gospodin Isus Krist«, da bi zatim metamorfozom dvorca u današnju krčmu i aristokratskog perivoja u oranicu, zajedno sa slikama sumornog i trošnog eksterijera, eksplicirao uočljive društvene promjene. Međutim, one još uvijek ne zadiru u temeljnu klasnu osnovu jer su novi simboli suvremene civilizacije i građanskog društva ironizirani, također, u očiglednom kontrastu s licem i naličjem kmetskoga života.