Stefan George

»STEFAN GEORGE«, esej objavljen u časopisu Danas, 1934, knj. I, br. 2, a zatim u knjizi Evropa danas (Zagreb 1935). Na Georgea se specifično odnosi samo drugi dio teksta, a prvi sadrži (pod motom Verlaineovih stihova: »A nous qui ciselons les mots comme des coupes...«) razmatranja o pjesničkoj riječi, pa i o jeziku općenito, o mitskoj i magijskoj ulozi ljudskoga govora u kulturnoj povijesti, o funkcijama jezika u pojedinim kulturnim epohama. Letimična skica povijesnog razvoja filozofskoga i lingvističkog tumačenja jezika vodi od Epikura do Leibniza, Herdera, Spencera i Wundta. Za autora prvi put vodi od magijske funkcije do modeme, srodne: do manipulativne moći suvremene reklame i propagande. Dijelove eseja spaja polemička vizura. George, u biti pjesnik vremena oko prijeloma stoljeća, za Krležu je utjelovljenje jednog vremena i jednog esteticističkog shvaćanja umjetnosti koje je »danas«, trideset godina poslije, u jeku politizacije, koju je već bio proglasio aktivistički ekspresionizam, potpun anakronizam. Opći je Krležin sud o tom »hladnokrvnom virtuozu stiha« pretežno negativan, ali mu priznaje sugestivnost u pjesmama zrele, srednje faze. Značaj Georgeova artizma K. pokušava pobliže odrediti u suprotnosti s naturalizmom, što je kritičko opće mjesto. Lirski motivi, koje navodi kao karakteristične za Georgea, više obilježavaju neke druge suvremene pjesnike, pa se nameće pitanje što je K. od Georgea zaista poznavao. Originalnije i utemeljenije postupa kada upozorava na to da misaoni supstrat Georgeove poezije treba tražiti u Nietzscheovoj filozofiji.