SUPERVIELLE, Jules

SUPERVIELLE, Jules, francuski pjesnik (Montevideo, 16. I. 1884 - Pariz, 17. V. 1960). Živio je naizmjenično u Francuskoj i Južnoj Americi. U početku objavljuje lirske pjesme u romantičkoj tradiciji, poslije njeguje simbolistički izraz prožet panteističkim pogledom na svijet. Blizak je Rilkeu. Pisao je i romane i pripovijetke, historijsku dramu i komedije. Prevodio Shakespearea i Lorku. Zbirke pjesama: Gravitacije (Gravitations, 1925), Legende o svijetu (La fable du monde, 1938), Pjesme (Poèmes, 1946), Tragično tijelo (Le corps tragique, 1959).

Krleža posvećuje esej, neku vrstu nekrologa Supervielleu, iz čijih »pjesničkih usta zvone tople ljudske riječi utjehe« i koji decenijima nakon Rilkeove smrti staromodno njeguje rimovani polualeksandrinac »kao gotovo jedino sredstvo svoje instrumentacije«. Motivička, metrička i atmosferska srodnost s Rilkeom i Adyjem i ispovjedna lirska faktura uvjetuju prema Krleži izuzetnost Supervielleove pojave u postapollinairesknom krugu, od Cocteaua do Michauxa. Supervielle se kao pjesnik izvorne lirske vokacije trajno ispovijeda, i njegov solipsizam K. smatra dokazom da i u moderna vremena postoje pjesnici koji nisu zaboravili na posljednje ljudske stvari (Jules Supervielle. U spomen pjesnika 1840-1960, Vjesnik, 13. XI. 1960).

LIT.: P. Matvejević, Razgovori s M. Krležom, Beograd 1974, str. 96.

Lj. Do.