Susret s Diamantsteinom

»SUSRET S DIAMANTSTEINOM«, memoarski zapis priređen prema »rukopisu iz 1976« za knjigu Dnevnik 1933-42 (Sarajevo 1977). Uloga A. Diamantsteina u kreiranju zagrebačke replike madžarske komune, unatoč velikomu sudskom procesu koji je s njime kao središnjom figurom o tome vođen, nikad nije potpuno razriješena. U naknadnim se raspravama, međutim, često javlja problematična financijska potpora njegove misije te s tim u vezi politička naivnost dijela ljevice.

Krleža je uvijek odlučno naglašavao kako s Diamantsteinom nije imao nikakve veze, kako su optužbe da je od njega dobio potporu za Plamen provokacija, te kako je štoviše bio svjestan nedoraslosti situaciji svojih prijatelja koji su srljali u prevratničkim kombinacijama. No iako nije sročen s neposrednim povodom, ovaj zapis očito računa s novim interpretacijama na temelju arhivske građe. U međuvremenu se, naime, otkrilo da je od novaca kojima je Diamantstein raspolagao dio bio namijenjen i Plamenu, pa iako Krleži nije moguće dokazati kako ih je osobno primio ili za njih znao, bilo bi isto tako teško povjerovati da o svemu nije znao ništa. S neobičnom sustavnošću u predočavanju pojedinosti, K. situira svoj susret s Diamantsteinom u kontekst jedne po strukturi naivne epizode, što dobiva svoj dramatski obrat kada se u njoj javlja »šef policije«. Zamišljena tako da čitatelja navede na Diamantsteinove policijske veze, Krležina uspomena ne donosi ni u verifikaciji ni u ocjeni same stvari ništa nova. Pisana živo, vjerojatno na temelju vlastite ili arhivske dokumentacije, ona tek u maniri beletrizirane povijesti, s Krleži svojstvenom dikcijom sveznajućega komentatora, pokušava prethodno rezimirati sadržaj koji ima veću osobnu nego opću vrijednost.