Svadba velikog župana Klanfara

»SVADBA VELIKOG ŽUPANA KLANFARA«, proza iz ciklusa o Glembajevima, prvi put objavljena u Književniku, 1929, 9, a zatim u knjizi Glembajevi (Zagreb 1932), te definitivno, kao dio završne verzije ciklusa, u knjizi Glembajevi I (Zagreb 1945). Doktor Josip Klanfar, kotarski javni bilježnik u Zagrebu, pripada prvoj generaciji »pogospođenog seljačkog mesa«. U svome otrcanom kaputu s krznom, »sa svojim platfusima i zlatnim zubalom«, rješavao je sitne pravne poslove za neugledne klijente, živio u namještenoj sobi, te mislio da razumije probleme moderne umjetnosti na temelju brbljanja pijandura po gostionicama u kojima se hranio. Advokat kod kojega je nekad radio kao koncipijent predložio ga je poslije za velikog župana jer je trebao pouzdanika pri parceliranju jednog veleposjeda. Klanfar je tako mogao kupiti trokatnicu, postao je javni bilježnik i zaprosio Melitu, kćerku dvorskog savjetnika Benjamina pl. Szlougana, koji je počeo kao romantik i ljevičar, a onda se »prodao Budimu«; nakon I. svj. rata morao je pak prodati vinograd i vilu.

Szlougan se »grize nad svojim čirovima« što će »jedna crna krezuba starica s crnim rupcem na glavi« biti svekrva njegovoj Meliti, a pripadnici zagrebačkoga plemenitaškog društva u susretima na ulici ogovaraju hrvatsko-njemačkom jezičnom mješavinom taj brak. Netko ipak smatra daje Klanfar i sa svojih gotovo pedeset godina »čist dobra partija«, jer uostalom »bogme ni Melita ni včera na Krizmi bila« (dvadeset devet godina joj je). Uostalom, Klanfar ima gotovine, veliku kuću i unosnu kancelariju. Melitin doživljaj vlastitog vjenčanja tek je naznačen percepcijom vanjskih efekata, koji joj izgledaju »glupo i nevjerojatno«, a da je »gospodarstvo te crkve uopće drugorazredno«. Na vjenčanje dolazi krema »agramerskog društva«, koju autor nabraja i karakterizira, ali izostaje »glavna atrakcija«, jer je veliki župan rekao majci kako je bolje da ne dođe.

Ova proza, karakteristična za Krležine socijalnokritičke tekstove na račun hrvatskoga građanskog društva, u kojemu se spajaju obogaćeni seljački sinovi i pripadnici bivšega sitnog provincijalnog plemstva, pripada glembajevskom ciklusu, jer sugerira društveno okružje te obitelji, a izravno pripada tom ciklusu samo po tome što se Melita (a i njezin suprug) pojavljuju u Ledi, gdje je Melita jedna od ljubavnica glembajevskog odvjetka, viteza Olivera Urbana.