Svjedočanstva trajne vrijednosti

»SVJEDOČANSTVA TRAJNE VRIJEDNOSTI«, tekst Krležina odgovora J. Brkoviću koji ga je zamolio da za Radio-Titograd iznese svoje mišljenje o tome koje će od Njegoševih djela - Luča mikrokozma ili Gorski vijenac - imati trajniju vrijednost; objavljen je u listu Pobjeda, 2. X. 1966, a potom uvršten u knjigu Gdje smo i kako smo (Sarajevo 1988). Krleža ocjenjuje kako je Njegošev Weltanschaung tipično romantičarski, ali imao je smionosti da se odupre vrhunaravnom načinu mišljenja svojega doba i počeo otkrivati zbivanja u čovjeku samome. To oslobođenje od vrhunaravnosti, prema Krleži, osnovna je formula za razumijevanje njegove poetske misli, tim više što je Njegoš i sam bio član visoke crkvene hijerarhije. Razumije čovjeka kao biće koje ima prometejsku misiju, što je trajna vrijednost njegove pjesničke riječi. Romantik je bio i po tome što su ga mučile sumnje i usred najsretnijih inspiracija. Nije se izgubio u fantastičnoj retorici svoga doba naslutivši neku »višu, jedinstvenu vezu između teleološke i naučnoegzaktne slike svijeta«. K. ne daje prednost jednom djelu jer drži da će »oba djela ostati u historiji naše književnosti kao svjedočanstva trajne vrijednosti«.