THIERS, Louis Adolphe

THIERS, Louis Adolphe, francuski političar i povjesničar (Marseille, 14. IV. 1797 - Saint-Germain-en-Laye, 1. IX. 1877). Zanimanjem odvjetnik, bio je istaknuti političar svojeg vremena. Uz Luja Filipa 1832 -36. ministar unutrašnjih poslova, 1836. ministar vanjskih poslova, a 1840. ministar predsjednik Republike. Okrutnom represijom protiv ustanika u Lyonu i Parizu prouzročio 1834. veliko krvoproliće. Iste godine izabran za člana Francuske akademije. Za februarske revolucije 1848. na strani Luja Filipa, u doba Druge Republike podržava dinastiju Orléans. Nakon državnog udara 1851. potisnut je u pozadinu, da bi se 1863. vratio na političku scenu kao protivnik carske vlade. Nakon pada Drugoga Carstva (1870) stupa u mirovne pregovore s Bismarckom, koji 1871. dovode do francuske kapitulacije, a Thiers, šef izvršne vlasti, potpisuje primirje s Njemačkom. Otimanjem topova Nacionalnoj gardi izaziva otpor, dolazi do ustanka (Pariška komuna), koji je - uz Bismarckovu pomoć - ugušio strahovitim pokoljem (»krvava nedjelja«). God. 1873. morao je podnijeti ostavku. Objavio je dva opsežna povijesna djela: Histoire de la Révolution française (Povijest Francuske revolucije), 10. sv., 1823-27, Histoire du consulat et de l’Empire (Povijest ere konzulata i carstva), 20. sv. i atlas, 1845-62.

K. osuđuje Thiersa kao bešćutnog izvršitelja legaliziranog nasilja koji »s okrutnim pogledom vlastite klasne logike« hladnokrvno promatra masovnu pogibiju revolucionara, žena i djece. Thiers kao politički pragmatičar i protivnik socijalizma priznaje jedino logiku topova i oružja protiv pobunjenika. Kao i mnoge druge čuvene osobe zapadnoeuropske elite duha i Thiers, piše K., priznaje samo zakon »snage i sile«, pa su i Bismarckovo, Hitlerovo ili Staljinovo nasilje »najnormalnije sociološke pojave«.

BIBL. M. K.: Govor na Kongresu književnika u Ljubljani, Republika, 1952, 10-11; Varijacije na muzičke teme, Eseji II, SDMKZ, sv. 19, Zagreb 1962; O stogodišnjici Baudelaireove smrti, Forum, 1967, 9-10; Eppur si muove, Djetinjstvo 1902-03 i drugi zapisi, SDMKZ, sv. 27, Zagreb 1972.

Lj. Do.