TOMAŠIĆ, Stanko

TOMAŠIĆ, Stanko, književnik i novinar (Novi Vinodolski, 5. X. 1893 - Karlovac, 15. X. 1963). Nakon završene realne gimnazije u Karlovcu emigrira u Beograd, ali se početkom I. svj. rata vraća u Hrvatsku i sudjeluje u bitkama na drinskom ratištu; 1915. vojni ga sud kažnjava godinom dana zatvora zbog veleizdaje, a nakon izdržane kazne ponovno je na ratištu. U međuratnim godinama djeluje kao profesionalni književnik i novinar, surađujući uglavnom s Jugoslavenskom njivom, Socijalnom misli i Riječi; uređuje Književne novine i Kulisu, vodi Slobodnu teatarsku grupu pri Radničkoj komori, jedan je od prvih članova PEN-kluba u Zagrebu, a početkom četrdesetih godina prestaje se baviti književnošću. Objavio je, u Zagrebu, knjige pjesama (Pesme, 1919. i Tri poeme, 1926), feljtona (Kroz grbave ulice, 1919) i novela (Modri čovek, 1921. i Crni vrh, 1930) te roman Salon milostive Kle (1930) i dramu Legenda o Karasu (1954).

Kao kritičar prati Krležin rad od simfonija i legenda, preko novela iz ciklusa Hrvatski bog Mars do Vučjaka i glembajevskog ciklusa te ga dijeli u tri »etape« i ocjenjuje kao umjetnički pad povezan s ideološkim skretanjem udesno. Mladom Krleži priznaje snagu, darovitost, sklonost književnom eksperimentu i (marksistički utemeljenu) revolucionarnost, premda mu pjesništvo drži »pijanim«; u djelima iz druge »etape« (Hrvatska rapsodija i Hrvatski bog Mars) vidi nastavljanje realističke tradicije i prijelaz s marksističke revolucionarne pobune na zagorsko »puntarstvo«; u prikazu praizvedbe Vučjaka, koji već pripada trećoj, posljednjoj »etapi« Krležina rada, prigovara mu da »na jednu hrpu širokim gestama baca masu snažnih epizoda, gomilu komponenata, gomilu diferencijala« bez »integrala« i »integralnog smisla«, a povodom drama Gospoda Glembajevi i Leda te proza iz glembajevskog ciklusa veoma oštro napada Krležu zbog malograđanštine, umjetničkoga i ideološkog »demantija samoga sebe«, »duševne prostitucije«, »vulgarnog besmisla«, »besprimjerne karikature svega« i »patološke literarne laži« o suvremenom društvu.

U tekstu Nekoliko rečenica gospodina Stanka Tomašića i polemici s K. Mesarićem u knjizi Moj obračun s njima (Zagreb 1932), K. je analizirao Tomašićeve kazališne kritike te ih ocijenio neznalačkima i nepismenima, a zanijekao mu je i pravo da kao urednik »pomodne i reklamne« revije Kulisa uopće sudi o njegovu književnom radu.

BIBL. S. T.: Pijana poezija, Novine, 12. V. 1918; Miroslav Krleža, Jugoslavenska njiva, 1921, 49; Treća etapa Miroslava Krleže, ibid., 1924, 1-2; »U agoniji«. Drama u dva čina. Riječ, 17. IV. 1928; Književni rad M. Krleže, Socijalna misao, 1929, 3; Glembajevština i Klanfarština, ibid., 12; Labuđi pjev Glembajevštine i Klanfarštine, ibid., 1930, 5; Gospodin Miroslav Krleža kao kritičar, Književne novine, 24. XII. 1930; »Književniku« na umirenje živaca, Socijalna misao, 1931, 1; »Marksizam« gospodina Miroslava Krleže, Književne novine, 12. II, 19. II, 5. III, 12. III. 1931.

LIT.: S. Lasić, Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, I, Zagreb 1989.

B. Sen.