U Muzeju Ruske revolucije

traži dalje ...

»U MUZEJU RUSKE REVOLUCIJE«, putopisni esej prvi put objavljen kao završni dio knjige Izlet u Rusiju (Zagreb 1926). Započinje, u izvorniku, dvjema poznatim tercinama iz Danteova Raja koje se odnose na došljaka iz Hrvatske (Qual ècolui ehe forse di Croazia...), uvodeći čitatelja u naglašeno osobni autorov odnos prema Muzeju i njegovim izlošcima.

Cijeli uvodni dio posvećen je mijenama koje su zadesile bilo palače moskovskih uglednika bilo spomenike, pri čemu Krleža ne štedi novopodignute (Spomenik sovjetske konstitucije: »djelo malograđanski neukusno i banalno«). Nabrajajući izložene predmete, dolazi do zaključka kako sve to »nije ništa drugo nego tek smeće pokupljeno na putu, po kome su godinama i godinama stupale mase u smjeru oslobođenja«, da bi odmah naglasio potrebu »subjektivne relacije« prema događajima na koje se ovo »smeće« odnosi, pri čemu »osjećaje« prema memorijalnim mjestima (»sobe Čehova, Skrjabina ili Rubinštejna«, »grob Solovjeva«, »Iverska Mater Božja«) mogu imati samo oni ljudi »u kojima ti predmeti i pojave bude unutarnje gibanje slika«. Pri tome pada u oči hrvatski izbor memorijalnih mjesta: Iverskoj Bogomateri klanjao se nekoć Rački, čega se K. na drugom mjestu knjige sjetio, a Vladimir Solovjev je religijski filozof i pjesnik kojemu je Strossmayer tiskao knjigu u Zagrebu. Valja također istaknuti odlomak koji prepričava poglavlje iz Rata i mira te često obraćanje Tolstoju.

Temeljni dio teksta nije više »putopisni«: viđeno u Muzeju, sažeto u ekspresivna ponavljanja predmetnih simbola surove represije na predstavnicima ruske prevratničke inteligencije, samo je polazište za esejističku refleksiju o ruskoj (novijoj) povijesti, poduprtu književnim asocijacijama. Od potonjih je posebno značajna poredba Garšinove proturatne novele Četiri dana s Vukelićevom pjesmom Kod Solferina i navođenje Andrejevljeva Crvenoga smijeha, ali i poziv na dramski tekst Lunačarskog Oliver Cromwell kao jamačno autoru blisku interpretaciju ruske revolucije. Značajna je Krležina interpretacija pojave »ruskog marksizma« s pozivom na bizantsku rusku tradiciju (»crkvene kupole« s autoritetima »Hristosa Pantokratora«) i zamjenom te tradicije »monumentalnom kupolom materijalizma«. Karakteristična je za ideologiju, koja je nastajala u uvjetima surove represije, »prjamolinejnost« pojednostavljivanja zbilje i aktivizam, suprotstavljen naglašavanju »patnje« u Tolstoja i Dostojevskog.

Premda se Krležin tekst gradi kao apologija ruske prevratničke misli i Lenjinove revolucije, u završnom odlomku putopisnog eseja autor u ruskim prevratnicima vidi »posljednje romantike stvarnosti« i poentira ga aluzijom na prometejsku tragiku: »Čuje se kako negdje u prostoru gigantskim krilima šume ideje, a negdje u daljini sa Kavkaza krešte jastrebovi.« Ta se poenta u biti vezuje za pesimistički završetak teksta Dolazak proljeća, koji je također objavljen u knjizi Izlet u Rusiju, pa apologiji pridaje paseističko značenje.

A. Fl.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

U Muzeju Ruske revolucije. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/u-muzeju-ruske-revolucije>.