UJEVIĆ, Mate

UJEVIĆ, Mate, leksikograf (Krivodol kraj Imotskog, 13. VII. 1901 - Zagreb, 7. I. 1967). Prvu naobrazbu stekao je kod franjevaca u Sinju, ali se odlučio za svjetovni poziv pa je razmjerno kasno (1922) maturirao u Klasičnoj gimnaziji u Splitu. Studirao je književnost i jezik te povijest i umjetnost u Zagrebu i Ljubljani, doktorirao tezom iz knjiž. povijesti 1935. u Zagrebu. Od 1926. je suplent, potom i profesor Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu. U javni je život ušao još kao gimnazijalac, pokrenuvši s B. Radicom časopis Renesansa, za studija se profilirao u angažirana pripadnika kat. pokreta, uređivao Luč, a od 1929. vodio književno-kulturnu rubriku dnevnika Hrvatska straža. Postupno u njegovu djelovanju nad književnim (roman Mladost Tome Ivića, 1928) prevladavaju kritički sadržaji (pregled Hrvatska - književnost, 1932; studija o J. Hraniloviću, 1933). Potkraj 30-ih godina počeo je provoditi u djelo zamisao o Hrvatskoj enciklopediji, najprije u dogovoru s većinskim vlasnikom Tipografije D. Schulhofom, potom pod pokroviteljstvom Konzorcija koji je 1939. utemeljila banovinska uprava, povjerivši Ujeviću dužnost glavnog urednika. U proljeće 1940. objavljen je ogledni arak, a početkom 1941. i prva knjiga. No dok je u tome uživao potporu banovinske uprave, koja je u uredništvo pored njega rasporedila još nekolicinu državnih službenika - gimnazijskih profesora poput iskusnog leksikografa G. Šamšalovića, upravo je pod njezinim pritiskom Hrvatska straža pretvorena u Hrvatski glas što ga od siječnja 1941. izdaje Konzorcij kojemu je Ujević ravnatelj. I pod ustaškim režimom Ujevićev je položaj proturječan. Gestapo ga je odmah u travnju 1941. pritvorio i zadržao potom pod trajnim nadzorom, bez prava da napušta zagrebačko područje. Hrvatski glas zakratko je nastavio izlaziti, ali je kao nezavisna inicijativa bio posredno ugašen, a u Konzorcij Hrvatske enciklopedije koji se pretvara u Hrvatski izdavalački bibliografski zavod (HIBZ) doveden je komesar. Premda je kao ravnatelj toga zavoda Ujević zaslužan ne samo za nastavak enciklopedijskog programa (daljnja četiri sveska Hrvatske enciklopedije, bibliografije, priprema Pomorskog leksikona) nego i mnogo širu izdavačku djelatnost (časopisi, kritička i sabrana izdanja hrv. pisaca, prijevodi), bio je u tihoj izolaciji zbog dojma da pruža utočište nepoćudnim intelektualcima i shvaćanjima, što je 1944. dovelo do uspostave neposrednoga ustaškog nadzora. Istodobno Ujević je radio na osjetljivoj provedbi školskog programa iz književnosti, njegova se čitanka Plodovi srca i uma (1941, II. izd. 1944) smatrala najboljom u to doba. Nakon što 1945. komunističke vlasti preuzimaju HIBZ i pretvaraju ga u Nakladni zavod Hrvatske, Ujević je kraće vrijeme gospodarski tajnik, potom vladin ekspert za granice, ali se ubrzo opet posvećuje leksikografiji, najprije kao voditelj bibliografije u Sveučilišnoj knjižnici a potom kao glavni urednik Pomorskog leksikona, pokrenuta u okviru Jadranskog instituta JAZU. Kada je 1950. utemeljen Leksikografski zavod, Ujević prihvaća Krležin poziv i položaj njegova zamjenika. S Krležom je pokrenuo i koncipirao nekoliko velikih edicija, uredio Pomorsku enciklopediju, izveo retrospektivnu bibliografiju jugoslavenske periodike do 1945. Unatoč velikom poštovanju stručne javnosti i povjerenju suradnika, nakon ne posve jasne afere nastale iz njegovih putopisnih zapažanja o hrv. iseljeništvu, iznenada je početkom 1965. umirovljen.

Za Ujevićev je odnos prema Krleži određujući katolički nazor kojeg se u svome djelovanju nastojao držati. Već u prvom tekstu o Krleži, izvještaju o Gospodi Glembajevima za ljubljanski Slovenec (2. III. 1929), piše o njemu kao o piscu iznimne »unutrašnje oblikovne snage«, ali ga to nije spriječilo da u uvodniku Hrvatske straže iste godine (»Delikatnosti« g. Miroslava Krleže, 21. IX. 1929) zaključi kako je »dužnost javnosti« da »gospodinu Krleži zatvori usta«. K. je, prema Ujeviću, u noveli Svadba velikog župana Klanfara na uvredljiv način pisao o katoličkim obredima i hrv. sveučilištu, pa bi javnost trebala bojkotirati listove koji mu takve stvari tiskaju. Neobično oštro izrečen, Ujevićev je zahtjev pogodio Krležu, ali čini se ne toliko sam po sebi koliko zbog reakcije D. Bublića. K. je prema Bubliću osjećao duboku nesnošljivost, mnogo godina poslije u Zapisima sa Tržiča sjetit će se tadašnje njegove »uloge arbitra u okviru naših estetskih elegancija«. Ujevićevim je člankom osim toga, po mišljenju S. Lasića, »započela borba«, pokušaj eliminacije Krleže, koja će vrhunac dosegnuti nekoliko godina poslije kada u okršaju oko plakata (1933) za i protiv Krležina predavanja Hrvatska straža bude imala važnu ulogu. Ujević je u tom razdoblju (1929-32) za Hrvatsku stražu napisao još nekoliko uzgrednih i dosljednih zapažanja o Krleži, aludirajući štoviše na zavodljivost njegova stila i dalekosežnost kombinatorike. I u svome pregledu hrv. književnosti posvetio mu je zamjetan prostor, ocjenjujući kako su mu pjesme »ponešto suhe«, ali zato ističe drame, »redovno izvrsno građene, pune oštrih opažanja«. Smatra kako mu »previše naglašene socijalne težnje često smetaju umjetničkoj vrijednosti djela«, a kad se dotiče vjere »piše neukusne i neozbiljne blasfemije«. Nema dokaza da je Ujević neposredno sudjelovao i u onim postupcima protukrležinskoga bloka koji su počivali na nenačelnim argumentima. U Mom obračunu s njima (Zagreb 1932) K. ga spominje među »potpisanim i nepotpisanim džentlemenima« koji protiv njega »u štampi vode hajku«. Za vrijeme NDH Ujević se prema Krleži odnosio mnogo pomirljivije. Kao urednik enciklopedije on je i inače postao znatno popustljiviji u svom katoličkom ekskluzivizmu, a Krleži je preko posrednika ponudio honorar za izdanje djela koja bi izišla nakon rata, kako bi mu kao profesionalnom književniku olakšao egzistenciju. U memoarskim razgovorima s E. Čengićem K. je naglasio da je takvu ponudu dobio te da je imao razloga vjerovati u Ujevićevu diskreciju, pa ju je odbio isključivo iz načelnih razloga. Krleža Ujeviću nije zamjerio ni to što ga je ispustio iz udžbenika, dok Lasić naprotiv taj Ujevićev postupak smatra nedopustivim. Prema Krležinim riječima Lj. Maraković je za čitanke bio pripremio poglavlje o njemu, ali ga je Ujević u dogovoru s M. Budakom izbacio kako se na Krležu ne bi skretala pozornost i potencirala rasprava o njegovu slučaju. Ujević je nakon 1945. nekoliko puta pokušao nastaviti započete leksikografske projekte, s I. Dončevićem je u Nakladnom zavodu Hrvatske razgovarao o Hrvatskoj enciklopediji, a obnovljena Akademija mu je odmah povjerila Pomorski leksikon. Krležin je utjecaj u obnovi i orijentaciji Akademije bio velik, gotovo odlučujući, tako da je i na taj, neposredan način dobio uvid u karakter Ujevićevih nastojanja. Prema nekim podacima on je u ljeto 1950. posjetio Ujevića u Varaždinskim Toplicama i dogovorio s njime profesionalni okvir leksikografske inicijative u novim uvjetima. Ujević je pragmatično odustao od Hrvatske enciklopedije kao takve, ali je dobio priliku razviti njezinu temeljnu zamisao o općoj enciklopediji u obliku leksikona i enciklopedije Leksikografskog zavoda. S druge strane pomogao je Krleži izvesti Enciklopediju Jugoslavije kao zamisao kulturnog specifikuma južnoslavenskoga kompleksa. Krležu i Ujevića je unatoč različitim pogledima na svijet moralo zbližiti slično shvaćanje posla. Obojica su u Leksikografskom zavodu provodila mnogo vremena radeći, organizacijski, ali i neposredno na tekstovima. Za tih se godina među njima razvilo neobično prijateljstvo, Krležin je memoarski iskaz o Ujeviću pokroviteljski, pun topline, doživljavao ga je dobrim čovjekom: »M. U. klasičan primjer patrijarhalnog tipa koji izumire, a zove se pater familias« (Dnevnik 1958-69, Sarajevo 1981). Nekoliko je puta energično uzeo u zaštitu Ujevićev stručni i osobni integritet. K. se naposljetku u naglašeno emotivnom govoru kojim je Titu 1972. zahvalio za odličje dodijeljeno Zavodu sjetio Ujevića: »On je počeo sa mnom taj posao i meni je bio na početku našeg posla neobično pri ruci, pošto je on imao bogato iskustvo s onom svojom enciklopedijom, a inače se bavio leksikografskim radom. Osim toga Ujević je organizirao našu bibliografiju... - to predstavlja danas jedan, recimo, materijal za veliki bibliografski rječnik.« K. je posebice cijenio Ujevićev osjećaj za rječnički karakter leksikografskog posla. Isticao je kako se Ujević bavio istraživanjem i njegova leksika, a po svoj je prilici surađivao i pri koncipiranju Panorame pogleda, pojava i pojmova u Krležinu djelu koju je priredio A. Malinar (u izdanju LZ Ujević je 1955. priredio Matoševe Misli i poglede). Bez obzira na to što su svaki za sebe izgradili respektabilno leksikografsko djelo, upravo je suradnja Ujevića i Krleže omogućila da u toj važnoj disciplini hrv. kultura sačuva kontinuitet.

Vl. Bo.