Utopija

traži dalje ...

»UTOPIJA«, neobjavljena drama spomenuta prvi put u biobibliografskoj bilješci na kraju knjige Tri simfonije (Zagreb 1917) kao jedan od rukopisnih tekstova (uz Salomu, Sodomu, Leševe, Kraljevo i Gospođicu Lili) što ih je Krleža predao Hrvatskomu narodnom kazalištu u Zagrebu za izvedbu. Podrobnije obavijesti o kazališnoj sudbini drame te neke njezine žanrovske i motivske odrednice K. navodi na početku polemike s J. Bachom: »U proljeće 1917. odnio sam gosp. Bachu aktovku 'Utopija’. Jedan fanatik, socijalista, umire u svojoj sobi i u dramatskom konfliktu sa dalekim civilizacijama, koje će se izgraditi na našim lubanjama, poriče smisao Progresu. Gosp. Bach je aktovku odbio.« Iako je K. izrijekom ne spominje u osječkom predavanju 1928, Utopija bi se prema tom prigodom predloženom autorskom razvrstavanju, unatoč vremenskoj nepodudarnosti jer šest odbijenih drama K. smješta u 1914. i 1915, mogla ubrojiti u »simboličnosocijalne« dramske tekstove. Budući da je K. u to doba često jednu skupinu motiva iskušavao u različitim žanrovskim izvedbama, mogući tragovi ove jednočinke naslućuju se u novelama oblikovanima oko motiva smrti.

BIBL. M. K.: Gospodin Bach (Dokument za historiju jugoslavenske drame), Plamen, 1919, 8; Moj obračun s njima, Zagreb 1932.

De. D.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

Utopija. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/utopija>.